Milo Đukanović ima prednost nad ostalim balkanskim političarima. Ima ko da ga predloži za predsjednika republike. Učinio je to Filip Vujanović, onaj isti koji vlada već četiri godine na osnovu izvanredno sumnjivih rezultata izbora. U ovom svijetu važno je imati nečiju podršku. Đukanović je znao da izračuna vektore sila. Bio je uz Miloševića dok je ovaj bio moćan, uz demokratsku opoziciju u Crnoj Gori i Srbiji dok mu je bila potrebna takva veza sa SAD i par evropskih sila. Uz Rusku Federaciju dok se ova ponašala kao evropska Srbija. Ustao je protiv „Novog svjetskog poretka“ dok se to isplatilo, a batine dobijao srpski narod. Protiv Miloševića – kada je ovaj već stanovao u Hagu. Koštunice kada je ovaj podnio ostavku... Ta politika se Đukanoviću i te kako isplatila. Postoji, međutim, jedan problem. Takve račundžije mogu uvijek biti u pravu samo ako vladaju kratko vremena. S kim će biti protiv NATO-a? A možda na kraju, pošto nema više koga da obmane, samo on ostane za NATO. Možda je Đukanović ponovo u pravu, a može biti i da je otišao u četnike 1945. godine.
Na drugoj strani, Milorad Dodik je stavljen pod sankcije SAD. Na jednoj strani imamo uspješnog „evropskog“ i atlantskog političara koji je neprijatelje uvijek pronalazio u bivšim prijateljima i uvijek ih je hrabro gledao u leđa, kad padnu, i udarao kad ne vide... Na drugoj strani je bitno drugačije.
Ovih dana traje rasprava o tome ko brani izvorni Dejtonski sporazum. I u toj licemjernoj, kafkijanskoj povici ispada da dejtonski ustav brane oni koji tvrde da je to bila varka radi zaustavljanja rata i da isti treba mijenjati da bi BiH ušla u EU. Čudim se samo kako je onda nekada nastao Sporazum o hramonizaciji između Srbije i Crne Gore kojim je Srbija, posredstvom i tadašnjeg potpredsjednika vlade Čedomira Jovanovića, prihvatila da bude ekonomska kolonija Đukanovićeve Crne Gore? Taj sporazum donesen je u miru, između dvije tako različite ekonomije, uz posredovanje EU, u vrijeme kada se vjerovalo da je ulazak u uniju pitanje godina, a ne, kao danas, decenija.
Nedavno je javno izražena sumnja čak i da su nekakve nadležnosti uopšte prenesene na nivo BiH. Tih nadležnosti, međutim, ima čak 64. Sve su oduzete na silu, a većina i protivustavno.
Pođimo redom: 1997. BiH je preuzela drugi stepen rješavanja o državljanstvu, 1998. godine – protivustavno je osnovana Agencija za statistiku BiH koja je preuzela veći deo nadležnosti entitetskih zavoda; 2001. godine su Srpskoj oduzeli pravo na akreditacije i prebacili na nivo BiH, metrologiju – standardizaciju mjera dijelom su prenijeli u nadležnost posebnog BiH instituta, dio standardizacija prenesen je na BiH zavod ; 2002. oduzet je još jedan paket prava na akreditaciju prije svega u oblasti privrede, energetike i razvoja, kontrola kvaliteta nafte oduzeta je entitetskim ustanovama, oduzeta su ovlašćenja MUP-u i službi državne bezbjednosti kako bi bila osnovana Služba bezbjednosti BiH, pitanje depozita i osiguranja kredita oduzeto je entitetima, donesen je Zakon o statistici BiH i prenesen još jedan dio nadležnosti sa entitetskih zavoda, ukinute su i entitetske granična veterinarska inspekcija, prebivalište i boravište građana, izdavanje ličnih karata, dio ovlašćenja u telekomunikacijama; 2003/04. prenijete su nadležnosti u zaštiti i kontroli spoljnih granica, regulisanja ulaska, boravka, protjerivanja stranaca i davanja azila, proizvodnja i uvoz vojne opreme i naoružanja, izdavanje rješenja o registraciji stranog ulaganja, dio ovlašćenja u oblasti civilne zaštite, indirektnog oporezivanja; 2004. prenesen je značajn dio planiranja, a koordinacija po tom pitanju sa entitetima učinjena je ličnom umjesto institucionalnom... Dio ovlašćenja oko razvoja takođe je prenesen, još dio ovlašćenja oko metrologije prebačen je sa entiteta, veći dio standardizacija prenesen je na novoosnovani BiH zavod, oduzet je dio ovlašćenja entiteta u energetici - prije svega prenos energije 110 kV i više, entitetska ovlašćenja u sudstvu prenesena su na novouspostavljeni Visoki tužilački i sudski savjet BiH, kao i kontrola javnih nabavki, veći dio obavještajno-bezbjednosnih poslova, set ovlašćenja u uvozu oko poljoprivrede, uprava za indirektno oporezivanje preuzela je pravo davanja potvrda oko pojedinih carinskih i poreskih olakšica; 2005. – oduzet je dio ovlašćenja u oblasti energetike - prije svega pitanje regulatornih tijela i stvaranje jedinstvene strategije... Izvršen je i konačan pokušaj ujedinjenja statističkih ustanova, prenesen je set ovlašćenja u vezi sa upravljanjem željezničkom strukturom, kao i akcize i porez na derivate nafte; 2006. – tehnička regulativa prebačena je na nivo vlasti u BiH (u dva navrata tokom te godine), uvedene su ustanove na osnovu BiH Zakona o suzbijanju droga, te Zakona o bezbjednosti saobraćaja, BiH dobija prihode od poreza na promet, 2007. - kontrola poslovnog okruženja i malih i srednjih preduzeća prebačeni su na ustanove BiH, a dio ovlašenja MUP-a prenesen na Institut za nestala lica BiH; 2008. - državna pomoć, podsticaji, kontrola konkurentnosti došli su u nadležnost jednog BiH ministarstva, prenesena je uprava nad dijelom javnih preduzeća, regulisanje prometa ljekova na veliko oduzeto je entitima, a dio tehničke regulacije prebačen na nivo BiH.
Da ne spominjemo na butmirskom aerodromu određene zastavu, grb, himnu...
Vremenom Srpska bi izgubila sva ovlašćenja, osim praznog naziva države. Kasnije bi prava izgubili i Srbi – na jezik, pismo, posao, ravnopravnost. Znamo to iz primjera Crne Gore.
(Autor je istoričar i docent na Filozofskom fakultetu
u Beogradu)