Mediji u Evropi su poruke novog američkog predsednika Donalda Trampa mahom ocijenili kao „zatvaranje u nacionalizam i populizam”, naglasivši da je „Evropa prosto sleđena” očiglednom namjerom Trampa da Ameriku snažno okrene svojim interesima, na uštrb ekonomske i bezbjednosne saradnje sa Evropom.
Političari na vlasti u Evropskoj uniji su još više zabrinuti i u nedoumici oko budućih odnosa u svijetu, a posebno Amerike i Evrope, posle onoga što je poručio Tramp, budući da novi šef Bijele kuće nije ništa rekao o konkretnom programu svoje vladavine u idućih 100 dana što su po pravilu činili svi američki predsjednici po stupanju na dužnost.
Upadljivo je bilo odsustvo pažnje prema Trampovom inauguracionom govoru u petak, a upadljiv je i nikakav komentar njemačke kancelarke Angele Merkel koju je od evropskih lidera Tramp najviše okrivio za evropske, a i svjetske nedaće, naročito rekavši da je ona napravila „grešku sa imigracijom” i da Njemačka vlada Evropom, posebno ekonomski.
Probleme imigracije Tramp povezuje i s islamskim terorizmom i ekstremizmom, i tu su evropski komentatori prepoznali njegovu spremnost da uđe u savez s Rusijom radi uništenja Islamske države Iraka i Sirije kao žarišta opasnosti po civilizovan svijet.
Tramp je, kako je primijećeno, poručio da će Amerika ulaziti u nove saveze, a žigosao je NATO kao zastarelu organizaciju iz vremena blokova, rekavši već ranije da NATO ništa nije uradio za bitku protiv sadašnje prave prijetnje, islamskog terorizma.
A u samom inauguracionom govoru, što je vidno zapaženo, novi američki predsjednik uopšte nije spomenuo ni NATO, niti Evropu.
Direktor Foruma „Ričard Holbruk” u Berlinu, Jan Tehau smatra da, ako se ispostavi da Amerika više neće bezuslovno bezbjednosno stajati iza Evrope, onda je i NATO pred raspadom, što može uzdrmati i EU i euro.
Zasad nema potvrde da bi Tramp dopustio raspad NATO, već je prije za njegovo preustrojstvo, tražeći veći finansijski doprinos evropskih saveznika.
Sve to bi, primjećuje se, moglo značiti da može doći i do nekih novih sagledavanja i nagodbi o drugim svjetskim žarištima sukoba, možda i u Ukrajini, gdje su Evropljani, uz snažan pritisak prethodne američke administracije, potpuno stali iza politike Vašingtona i teško narušili odnose sa Rusijom.
Tramp je već ranije jasno stavio do znanja da može doći do preustrojstva odnosa s Rusijom, a u mnogim analizama je isticano da će nova američka administracija glavnu spoljnopolitičku oštricu usmjeriti na Kinu koju vidi kao glavnog ekonomskog, a potencijalno i strategijskog protivnika u svijetu.
Sa izuzetkom medija koji su oduševljeni dolaskom Trampa na vlast, najveći strah iz komentara i izjava evropskih političara, dolazi od toga šta će se desiti u Evropi gdje jačaju protivnici Evropske unije, jačaju i nacionalističke i populističke snage, a ove godine se održavaju važni izbori u Francuskoj, Njemačkoj, Holandiji, Italiji.
Neki evropski političari su ozlojeđeni, te vođa liberala u Evropskom parlamentu, Gij Verhofstat, veliki protivnik zbližavanja Evrope i Rusije, ocjenjuje da je „Trampov inauguracioni govor bio neprijateljski i zato Evropa svoju budućnosti i sudbinu mora uzeti u svoje ruke”.
Njemački vicekancelar Zigmar Gabrijel je mišljenja da Trampove poruke „uznemirujuće podsjećaju na političku retoriku konzervativaca i reakcionara iz 1920. godina, a on je tu ozbiljan i mi se moramo pripremiti”. Štefen Zajbert, portparol kancelarke Merkel koja se nije oglasila, jedino je saopštio da će „Trampov govor biti pažljivo proučen”.(RTS)
Tramp može postati novi Musolini
Italijanski list Republika smatra Trampove poruke „izrazito nacionalističkim i populističkim” i daje vidan prostor bivšem savjetniku francuskog predsjednika Fransoa Miterana, Žaku Ataliju koji kaže da „Tramp može postati novi Musolini”.
Atali objašnjava da je „Musolini bio Kejnzijanac (pristalica nacionalne, dijelom državne ekonomije i javnih radova) mnogo prije Ruzvelta”, ali ukazuje da takva politika daje rezultat u početku, a kasnije posustaje, stvara deficite i inflaciju, i pogađaju upravo srednju klasu, koju Tramp kaže da želi da oporavi.
Atali, bivši direktor i osnivač Evropske banke za obnovu i razvoj, smatra da globalizacija kao sistem svjetske trgovine i ekonomskih odnosa, nije sama po sebi razorna za privrede i društva što naglašava Tramp koji američku političku elitu okrivljuje da se obogatila na globalizaciji, a narod osiromašio, dok Kina svojom robom neometano prodire u Ameriku i guši njenu privredu.
„Problem je što postoji globalizacija tržišta, a nedostaje globalizacija demokratije”, objašnjava Atali, naglasivši da „globalizacija tržišta bez pravila vodi u mnoge propasti, pa je otud nužno da se u svjetskoj ravni uspostavi jedna globalna vlast, pravila, jer će inače tržišta i dalje vladati”.