Zaista su odnosi između Mila Đukanovića i Aleksandra Vučića najbolji u istoriji i oni jedan drugog čuvaju. Mislim da je cijela ova priča o takozvanim teroristima, rušiocima Mila Đukanovića pristiglim iz Srbije, režirana i isfabrikovana i da je za to znao naš predsjednik Vlade. Jedna stvar su lični odnosi i čuvanje leđa između dvojice autoritaraca, da ne kažem diktatora, a, s druge strane, za srpski narod u Crnoj Gori, koji je prepušten sam sebi, Beograd ne brine, izjavila je u intervjuu za „Dan“ Sanda Rašković Ivić, sada samostalni poslanik u Skupštini Srbije. Ona je 2016. godinu obilježila u srpskoj politici kao jedina žena-lider koja je svoju stranku uvela u parlament, da bi onda bila izbačena iz DSS-a, koji je, pak, povratila iz mrtvih. Rašković Ivić kaže da joj je kao predsjednici DSS-a bila bliska stranka Andrije Mandića. Kada je riječ o predstojećoj trci za pedsjednika Srbije ocjenjuje da najveće šanse kao opoziconi kandidat ima bivši šef srpske diplomatije i predsjednik GS UN Vuk Jeremić, ali i da će se premijer i lider SNS-a Aleksandar Vučić upustiti u trku i uvesti Srbiju u novi krug vanrednih parlamentarnih izbora.
• Otkrijte najprije šta se zapravo dešavalo da Vas se DSS odrekne?
– To je višeslojno. Tu je ono na šta se muškarci ljute što izgovaram, a to je da u ovom činu ima i njihove frustracije zbog uspjeha žene. Drugo, tu ima rukopisa i Aleksandra Vučića, odnosno njegovih operativaca koji su prisutni u DSS-u, a i sjenke starog Koštuničinog kabineta. Sve to ujedinjeno, dovelo je do toga da sam ja jedina liderka pod čijom je dirigentskom palicom stranka uspjela da se vrati iz mrtvih, i ne samo to već da uđe u parlament i bude prisutna na političkoj sceni Srbije. Da sam istjerana na pravdi Boga iz nekih izmišljenih razloga, govori mi i to što je DSS nepuna dva mjeseca nakon mog istjerivanja došao na još žešće pozicije na kojima sam bila ja. Stranka danas više ne kritikuje zajedničkog opozicionog kandidata, koga sam predlagala, obrazlažući da treba razmišljati da se nešto uradi i postigne uspjeh na predsjedničkim izborima. Sada DSS želi da uđe u širi opozicioni blok, a prije dva mjeseca je to bilo osuđivano kao najgore svetogrđe koje predlažem.
• Koga ste predlagali da bude kandidat za šefa države?
– Govorila sam da opozicija treba da razgovara i da se nađe zajednički kandidat koji može da parira Vučiću ili Vučićevom kandidatu. Nisam nikog predlagala, ali sam rekla da bi Emir Kusturica bio sjajan kandidat. Kusturica nije želio da se kandiduje, a moje isticanje njegovog imena bilo je kao primjer ko bi mogao da objedini opoziciju i nastupi na izborima. To je bio razlog za moje izbacivanje, a evo ne samo da se DSS na tim pozicijama dogovora s ostalim opozicionim strankama, nego želi i da uđe u koaliciju i na beogradskim izborima i na parlamentarnim, za koje vjerujem da će se odigrati sa predsjedničkim.
• Koga ćete podržati kao kandidata za predsjednika države i ko će sve biti u toj trci?
– Za sada vidim da će se za predsjedničku trku javiti ombudsman Saša Janković, lider Dveri Boško Obradović i nekadašnji šaf srpske diplomatije Vuk Jeremić. Mislim da je najvažnije da se opozicija dogovori da se borimo za fer i poštene izbore, a drugi korak jeste da vidimo koji od te trojice koji bi željeli kandidaturu ima najbolji odjek kod birača. U ovom trenutku mislim da je to Vuk Jeremić.
• Šta kažete na orkestriranu paljbu koju doživljava svaki potencijalni kandidat opozicije za predsjednika, posebno Jeremić?
– Orkestrirana paljba po potencijalim kandidatima govori o slabosti režima, o njegovoj panici i o tome da su toliko „jaki“ da moraju da pribjegnu negativnoj kampanji, diskreditaciji ljudi, jer nemaju šta da ponude. Diskreditacija je jedino čime mogu da pariraju i programima i ličnosti ljudi koje pominjemo.
• Izvjesno je da će među kandidatima za predsjednika biti i lider SRS-a Vojislav Šešelj, ali šta mislite ko će biti kandidat vlasti, Tomislav Nikolić ili Aleksandar Vučić?
– Prema onome kako stvari izgledaju i kako se vodi cijela kampanja mislim da će se Vučić kandidovati.
• Dakle i da Srbija ide na vanredne parlamentarne izbore?
– Mislim da hoće, što opet govori o tome da Vučić ne zna šta će sa državom, da on može da vlada samo ako ima stopostotnu kontrolu. U pet godina to će biti četvrti parlamentarni izbori. Ako on ne može da vodi državu sa podrškom 160 poslanika u Skupštini, od ukupno 250 koliko nas je u njoj, onda to znači da on ne zna da vodi državu i ne zna šta će sa državom. I tada pribjegava onome što zna najbolje i gdje je zaista izvanredan, a to su izborne manipulacije.
M.Njeguš
Da je Putin htio, Crna Gora bi izgledala drugačije
• Kažu da je Rusija htjela, Đukanović bi za „pet minuta letio“.
– Da, tačno je. Da je Rusija htjela i da se umiješala, kako tvrde Đukanović i njegovi, onda bi danas slika u Podgorici i Crnoj Gori bila sasvim drugačija.
• Pošto se u Srbiji mnogi bore za naklonost Rusije, ko zapravo ima naklonost Moskve i Putina?
– Zvanična Moskav jeste stara diplomatija, koja se vrlo pristojno ponaša i ne miješa se u unutrašnje stvari jedne države, Rusija uvijek radi sa vladajućom strukturom i kada ne huška opoziciju, kao što je to radila i radi američka amdministracija. Rekla bih da je to možda i greška, jer bi Moskva čak i kod zvaničnih posjeta trebalo da obrati više pažnje opoziciji i da nađe vremena za sastanak i sa onim opozicionim dijelom koji je orijentisan ka Rusiji. Ne bih mogla da kažem koga sve Rusija podržava, a ako nam je reper sporazum potpisan između Jedinstvene Rusije i drugih parija, onda je to svakako u moje vrijeme bio DSS, jer sam ja dva puta potpisala taj sporazum, pa onda SNS i SNP Nenada Popovića.