Direktor Uprave za javne nabavke Mersad Mujević saopštio je za „Dan” da tokom protekle godine nijesu registrovali nijedan slučaj korupcije u oblasti javnih nabavki, ali su im prijavljene dvije nepravilnosti koje su tretirane kao visokorizične i koje su u fazi ispitivanja. Mujević navodi da za sada ne žele da pričaju o prijavama dok se ne utvrde sve činjenice, ali otkriva da se radi o „falsifikatu bankarske garancije i ciljanom prilagođavanju tehničkih specifikacija `poznatom` ponuđaču”.
Mersad Mujević navodi da iako nijesu registrovali nijedan slučaj korupcije, otkrili su greške zbog kojih su neki tenderi vraćeni na ispravku. Radilo se, kako objašnjava, najčešće o tome da je javni poziv objavljen, ali ne sadrži informacije propisane zakonom ili podzakonskim aktima ili sadrži netačne ili nejasne podatke. Takođe, zabilježene su pojave da se ne poštuju minimalni vremenski rokovi propisani zakonom, a neke državne institucije su mijenjale tendere nakon objavljivanja.
Na pitanje koliko se tokom 2016. potrošilo na ime javnih nabavki, Mujević kaže da je do kraja novembra utrošeno 304,5 miliona eura.
Mujević je saglasan da izostanak prijava za korupciju ne znači da tih pojava nema.
– Kada bi neko našao rješenje za okončanje korupcije u javnim nabavkama, vjerovatno bi dobio Nobelovu nagradu. Naravno, kada govorimo o mogućnostima prevencije Zakon o javnim nabavkama naročito podvlači važnost propisa o antikorupciji koji moraju biti ispoštovani od naručilaca, ponuđača i drugih učesnika u procesu. U cilju sprečavanja korupcionog djelovanja, Zakon o javnim nabavkama izričito nalaže da je „naručilac dužan da odbaci, odnosno odbije ponudu ako utvrdi ili osnovano sumnja da je ponuđač neposredno ili posredno dao, ponudio ili stavio u izgled poklon ili neku drugu korist službeniku za javne nabavke, članu komisije za otvaranje i vrednovanje ponuda, licu koje je učestvovalo u pripremi poziva za javno nadmetanje, poziva za nadmetanje i tenderske dokumentacije, licu koje učestvuje u planiranju javne nabavke ili drugom licu, sa ciljem da sazna povjerljive informacije ili da utiče na postupanje naručioca” – istakao je Mujević.
Da bi, kako navodi, pomogao kontinuiranu i dalekosežniju borbu protiv korupcije u javnim nabavkama, Zakon o javnim nabavkama propisuje i da je „naručilac dužan da evidentira slučajeve, o tome sačini službenu zabilješku, podnese prijavu nadležnim državnim organima radi preduzimanja mjera u skladu sa zakonom i obavijesti nadležni organ”.
– S obzirom na kompleksnost i zahtjevnost borbe protiv korupcije u javnim nabavkama, u praksi se prepoznaje čitav niz različitih sredstava i instrumenata za njeno sprečavanje. Mora biti striktno podvučeno da je za efikasnu borbu protiv korupcije nužno preduzimanje različitih preventivnih i korektivnih mjera na svim nivoima društva, dakle, ne samo u pogledu postupanja naručilaca i ponuđača već i ukupnog odnosa prema ovom pitanju čitave javne administracije i svih drugih javnih subjekata, kao i nadležnih sudskih organa – istakao je Mujević.
On kaže da su za borbu protiv korupcije u javnim nabavkama ključni NVO, građani, naručioci i javna uprava i sektor.
– Kada je u pitanju civilno društvo, nužno je poći od toga da su građani, kao poreski obveznici, zapravo indirektni vlasnici svih javnih sredstava u društvu i da njihova uloga nije u pasivnom promatranju djelovanja države kada je u pitanju trošenje tog novca. Naprotiv, oni treba da igraju najvažniju ulogu u upravljanju društvom i posrednom usmjeravanju javnog sektora. Naravno, nijesu svi građani u mogućnosti i nijesu svi spremni da djeluju na ovaj način i da izvršavaju efektivnu kontrolu javne potrošnje, ali njihova uloga je nezaobilazna i biće podržana od Uprave za javne nabavke. U ovom kontekstu treba imati na umu da je princip slobodnog pristupa informacijama, definisan Zakonom o slobodnom pristupu, dobar mehanizam. Interes da se izvrši prijavljivanje svakog primjera neregularnosti, zloupotreba i korupcije u javnim nabavkama može biti podržan na više različitih načina – istakao je Mujević.
On kaže da neke evropske zemlje podstiču na prijavljivanje stvarnih neregularnosti i korupcionih aktivnosti u javnim nabavkama putem obezbjeđivanja odgovarajućih finansijskih nagrada. U SAD se takve finansijske nagrade utvrđuju u određenom procentu u odnosu na vrijednost nabavke.
– Drugo pitanje pored već rečenog jeste kako motivisati ponuđače da djeluju na ispravan način i da prijave sve pokušaje kršenja propisa i načela javnih nabavki. To pitanje je najvažnije za efektivnu nabavku, pošto u mnogim slučajevima jedino nezadovoljni ponuđači mogu da otkriju loše funkcionisanje „tržišta“ nabavki. Elektronsko upravljanje može da pomogne, ali pretežni uticaj bi trebalo da osigura okruženje. Mnogi ponuđači se plaše da prijave neregularnosti zbog opasnosti „odmazde“ prema njima kod svih budućih postupaka, jer sistem javnih nabavki karakteriše visok nivo solidarnosti između javnih organa, organizacija i službenika. Ne smijemo zatvarati oči pred okolnošću da u mnogim zemljama naručioci nelegalno utvrđuju nezvanične „crne liste“ ponuđača koji nijesu dobrodošli da se nadmeću u javnim nabavkama – kaže Mujević.
Kada se govori o ulozi javne uprave u borbi protiv korupcije u javnim nabavkama, Mujević kaže da onda treba poći od činjenice da je ona odgovorna za kvalitetno ustrojstvo i funkcionisanje sistema javnih nabavki u svakoj zemlji i to primarno iz razloga što se u javnim nabavkama troše veoma velika javna sredstva.
On ističe da se uspješnost i kvalitet funkcionisanja ukupnog sistema javnih nabavki primarno gradi na solidnim osnovnim pretpostavkama, a to su postojanje „pravne države“, kao i kvalitetnog resornog zakona i razvijene podzakonske regulative.
M.S.
Bolje definisati rješenja
Na pitanje zašto se ulazi u proceduru usvajanja novog zakona o javnim nabavkama, Mujević kaže da je praktična primjena važećeg akta u prethodnih 15 mjeseci pokazala da je njegov koncept dobro definisan, ali da određena rješenja treba podrobnije definisati i uskladiti sa materijalnim propisima i međunarodnim standardima.
Mujević ističe da će reforme koje se odvijaju tokom evropskih integracija ostati zabilježene kao najintenzivniji proces u razvoju naše države.
– Sprovodile su se na više nivoa, uz angažovanje svih raspoloživih resursa i uz značajan uticaj na svakodnevni život svih građana – zaključuje Mujević.
Daleko smo transparentniji
Mujević kaže da su danas javne nabavke u velikoj mjeri transparentnije nego ranije, čemu svjedoče i izvještaji Evropske komisije, Svjetske banke i drugih.
– Analizirajmo poslednjih pet godina, najdominantniji postupak javnih nabavki u našoj zemlji je otvoreni, sa preko 92 odsto ukupnih pokrenutih i zaključenih ugovora. Ovo nije baš slučaj u mnogim zemljama EU, a i van nje. Riječ transparentnost već zvuči kao mantra u debatama o korupciji. Međutim, od slobodnog pristupa informacijama bolji mehanizam za borbu protiv korupcije u javnim nabavkama, i generalno, ne postoji, a i kada bi postojao morao bi da bude zasnovan na javno dostupnim informacijama – kaže Mujević.