S obzirom da je gorivo neizbježan trošak za gotovo sve proizvode i usluge, sasvim je logično da će rast cijene goriva od 12 do 16 centi uticati na cijene tih proizvoda i usluga, ocijenio je za „Dan” ekonomista Mladen Bojanić.
– Rast akcize od devet centi nije zanemarljivo povećanje, a koliko će se odraziti na ostale cijene zavisiće od osnovne cijene goriva i, naravno, spremnosti tržišta da prihvati povećanja cijena određenih proizvoda i usluga. U svakom slučaju, realno je očekivati negativan uticaj na standard građana, direktno i posredno – kazao je Bojanić.
• Kako komentarišete mjere Vlade kojima je direktno udareno na najveći broj građana?
– Te mjere su potpuno očekivane za sve koji hoće da realno sagledaju ekonomsku situaciju. Ništa se nije promijenilo u političkoj realnosti, pa samim tim nastavlja se sa ekonomskom politikom koja teret krize prevaljuje na niže socijalne kategorije. Sa jedne strane, Vlada raznim vidovima državne pomoći velikodušno pomaže tzv. biznis elite, a sa druge strane nedostajuća budžetska sredstva ubira novim nametima na sve građane. Ono što je čini neiskrenom i licemjernom su pokušaji da nam to opravda navodnim preduzetničkim aktivnostima „biznis elite” od kojih će svi građani imati dugoročnih efekata. Apsolutna neistina, više puta dokazano je u praksi da takav vid ekonomije, u teoriji poznatoj kao „ekonomija kapanja”, vodi ka većim socijalnim raslojavanjima. Ne treba ići daleko u prošlost i prisjetiti se koliko se državnog novca prosulo kroz pomoć navodno bitnim kompanijama.
Ne čudi simbioza političke i biznis elite, ono što brine je mirenje velikog broja građana sa stanjem koje ne nudi svijetlu budućnost.
• Prethodna vlada je povećala PDV, zamrznula penzije, uvela krizni porez u prvoj godini mandata, dok je nova vlada u prvih mjesec dana skresala naknade za majke, povećala akcize... Da li je ovo samo uvod u kresanje socijalnih izdataka i uvođenje dodatnih nameta građanima?
– Princip je isti, samo se razlikuju metodi kojima se pokušava nadomjestiti nedostatak budžetskih sredstava. Ni prethodna a sve su prilike ni aktuelna vlada nemaju ni želje ni kapaciteta da se bave ozbiljnim ekonomskim reformama. Nedostatak otpora dosadašnjim mjerama dodatno će ohrabriti Vladu da nastavi djelovanje u istom pravcu.
• Novi premijer je najavio da će se obračunati sa poreskim dužnicima, odnosno da će platiti dug ili će nestati sa ekonomske scene. Je li moguće naplatiti dug od firmi kojima je godinama gledano kroz prste i prećutno dozvoljavano da ne izmiruju obaveze prema državi?
– Izjave toga tipa već postaju degutantne. Zašto se Zakonom o budžetu za 2017. nije predvidio daleko veći iznos od 12 miliona eura ako je Vlada odlučila da se obračuna sa poreskim dužnicima? Kakav je to obračun kad najavljuje naplatu od nekih dva odsto poreskog duga? Ko je branio prethodnoj vladi, a ova je, kako sam premijer kaže, vlada kontinuiteta, da se obračuna sa poreskim dužnicima? Naravno da će kontinuitet poreske nediscipline pratiti kontinuitet ove vlasti. Vlada i veliki poreski dužnici zavise jedni od drugih, a račun plaćaju građani i ono malo pravih preduzetnika koji muku muče da opstanu na tržištu.
• Kako komentarišete to što je samo nekoliko stotina građana izašlo na protest nakon najave Vlade da će drastično smanjiti naknade za majke, ukinuti dječje dodatke i povećati akcize na gorivo?
– Brine letargija velikog broja građana i očekivanja da neko drugi riješi njihove probleme. Možda razlog leži u činjenici da su se dugo građani oslanjali na državu po pitanju svoje egzistencije, a problemi su se uvećali kada se paralelno sa privatizacijom privrede privatizovala i država pa služi samo grupici usko vezanoj za donosioce odluka. Naravno da je Vladi lakše da uvodi nove namete kad nema ozbiljne građanske reakcije.
Šta biste preporučili Vladi po pitanju ekonomske politike?
– Napraviti zaokret u ekonomskoj politici i prekinuti s neuspješnom i prevarnom „ekonomijom kapanja”. Povećati izdavanja za obrazovanje i zdravstvo, jer samo privreda iza koje stoji obrazovana i zdrava nacija ima šansu da na duži rok bude ekonomski konkurentna. Ne bazirati konkurentnost na niskoj cijeni rada. Prestati sa ispunjavanjem svih traženih uslova od strane kontroverznih investitora, zaštititi prvo državne interese. Obezbijediti punu vladavinu prava, iskorijeniti korupciju i spriječiti monopole, pa pravi i odgovorni investitori, strani i domaći, neće izostati. Naravno, ne gajim iluziju da je ova vlada željna i kadra da to sprovede.
D.M.
Kakva vlast, takvi partneri
• Da li Vlada bira loše partnere ili je u Vladi problem, s obzirom da se veći projekti ne realizuju po planu i dogovoru?
– Kao što građani imaju vlast kakvu zaslužuju, tako i vlada ima partnere koje zavređuje. Nekad su partneri bolji, ali su uslovi nepovoljniji za nas; nekad su uslovi bolji, ali partneri nemaju poslovni kapacitet da realizuju obećano.
Gotovo sve najavljene krupne investicije kasne ili nisu ni počele sa realizacijom a autoput i TE Pljevlja su najočigledniji primjeri.
Ekonomska politika ne zaslužuje prelaznu ocjenu
• Često funkcioneri vladajuće koalicije kažu kako smo vodeća ekonomija zapadnog Balkana. Da li ste saglasni sa tim mišljenjem?
– Uvijek se vladajuća koalicija trudila da stvori privid svoje uspješnosti. Svjedoci smo „Potemkinove ekonomije” – realnost je daleko od slike koja se servira od strane režimskih medija. Rapidan rast javnog duga, ogroman trgovinski deficit i rast stope nezaposlenosti, glavni su razlozi zbog kojih vođenje ekonomske politike poslednje dvije decenije ne može dobiti prelaznu ocjenu.