Građani glavnog grada često kada pozivaju taksi kao odrednicu saopštavaju objekte, a ne nazive ulica i brojeve. Najčešće koriste nazive lokala, prodavnica, trafika... Teško se navikavaju i na nove nazive, pa vrlo rijetko i ulice i objekte “krste” imenima koja su davno iščezla. Tako se i dalje naručuje taksi kod kasarne Morača i Kina kulture kojih već godinama nema, kod Doma JNA iako je tu sada zgrada Muzičkog centra, a nisu zaboravili ni stare nazive ulica pa umjesto Ulica Kralja Nikole i dalje koriste Ulica Petra Matovića ili Ulicu Lamela još zovu Ulicom Bore Stankovića. Taksi stiže i u Bulevaru Vojvode Stanka Radonjića iako je naručen kod Tuške pijace. Pozivaju građani i taksi kod Bocole, ispod Beka, kod zgrade EI Niša, kod starog Boba frizera, Mljekare... Ovakvih primjera je na pretek, a taksisti se ipak snalaze.
Ipak, iako se, kako sami taksisti vole da istaknu, trude da kod sugrađana usade navike da koriste umjesto obilježja nazive ulica i brojeve, to najčešće nije slučaj.
-Dan danas se traži vozilo kod kasarne Morača, a od nje godinama nema traga. Isto je i sa nazivima ulicama. Novi naziv se nije najbolje prihvatio pa je Ulica Kralja Nikole na Zabjelu i dalje Ulica Petra Matovića, kao što se i Ulica Lamela na Starom Aerodromu i dalje naziva Ulicom Bore Stankovića. To su najčešći primjeri - kaže Darko Stijović, ispred udruženja Red taksi.
Na teritoriji glavnog grada je preko 1.000 ulica, tako kažu dispečeri podgoričkih taksi udruženja. Dugo vremena je veliki broj ulica bio bez imena pa su se njihovi stanovnici srijetali svakodnevno sa problemima, počevši upravo od onih sa taksistima.
-Nazive su dobili i najmanji sokaci. Ostao je mali broj ulica koje nemaju nazive, i u užem ali i širem gradskom jezgru. Možda smo lijeni i teško prihvatamo i navikavamo se na nove stvari, takav nam je mentalitet, a i sve se brzo mijenja, danas jeste, sjutra nije, postoji pa se iz nekog razloga ukloni, ali smo uprkos svemu zadržali duhovitost - smatra Stijović.
Red taksi kaže ima dobru ekipu vozača koja znanje ima u malom prstu. Imaju i centar za obuku novih vozača, koji uz one iskusne i aktivan dispečerski centar svakodnevno se trude da posao obavljaju na način da su klijenti njihovih usluga zadovoljni.
-Rijetki su slučajevi kada imamo teškoće da nađemo neku ulicu usled neraspolaganja nazivom i brojem. Možda neku zabačenu u Donjoj Gorici ili negdje na Koniku. Čim je nova ulica na mapi istog trena smo upoznati sa njom- zaključio je Stijović.
Da se većina ljudi orjentiše po objektima tvrdi i Vesko Bjelić, predstavnik Bum taksija.
-Većina ljudi se orjentiše po objektima zato što su manje-više znali samo svoju i Ulicu Slobode. Meni se desilo prije nego sam počeo da se bavim ovim poslom, da me u ulici u kojoj stanujem, a to je Ulica Jovana Tomaševića, jedna gospođa pitala za Ulicu 13.jula, i nijesam znao da joj kažem gdje je. Uputio sam je na taksiste koji su bili u blizini. Kada sam došao kući, i ispričao supruzi, nasmijala se i informisala me da naša ulica sa bočne strane zgrade je u stvari Ulica 13.jula. Priča ide u prilog tome da su ljudi ranije bili neupućeni, a sada je toga sve manje - kazao je Bjelić.
On smatra da se desila velika promjena što se informisanosti tiče ali i da su upravo taksi službe dale veliki doprinos da se ljudi animiraju vezano za adrese.
-Dan danas ljudi traže vozilo kod „Pavikoma” u Zagoriču, prodavnica koja služi kao orjentir a već godinama ne postoji na početku Piperske ulice. Takođe, često šaljemo vozilo u Ulicu Marka Miljanova na adresu Kina Kulture, a ni od njega traga. Krakteristična je i tzv. zgrada Ei Niša u Ulici bratstva i jedinstva - ispričao je Bjelić.
Bjelić smatra da je riječ samo o navikama, ali smatra da će uskoro i to biti prošlost.
-Ne treba se ni čuditi, jer su sugrađani nekad gotovo prinuđeni da se orjentišu po objektima, tamo gdje imamo slučaj da više kuća pripada jednom broju, kao što je u Dalmatinskoj ulici - objasnio je Bjelić.
On je skrenuo pažnju i na to da se nekad znalo ko se vozi taksijem, ali i ko može taj posao da obavlja.
-Poražavajuće je danas baviti se ovim poslom, srijećemo se sa brojnm problemima, pritužbama, veliki broj vozila je bez papira, svi smo svrstani u isti koš, pa nam je samim tim i narušen ugled. Nadam se da će se poboljšati stanje, kao i uslovi rada, kako bi kvalitetno obavljali svoj posao, a to nam je prioritet, kvalitetan rad i zadovoljni klijenti – kazao je Bjelić.
M.Radoman
Puna sveska bisera
U Red taksiju imaju i takozvanu “svesku bisera”. U njoj zapisuju zanimljive situacije i kako kažu možda jednog dana sveska ugleda svjetlost dana. Smatraju da bi bilo zanimljivo velikom broju građana.
-Jednom prilikom, u pripitom stanju, sugrađanin je tražio vozilo kod kasarne Morača, a na pitanje dispečera za koga je vozilo, čovjek je odgovorio da je za „majora” – kazao je Stijović.