Piše: Petar Rmuš
Zlo, kao razarajuća antropološka dominanta, dominira u pesimističkoj i sumarnoj slici svijeta i narastajući djeluje virusološki destruktivno, zabrinjavajuće, spušta zavjesu beznađa i tame. Vidljiva i nevidljiva mašinerija instrumentalizovana u kalupima svijesti infektivnih mozgova ništi čovjeka i otvara široka vrata pakla. Pred opsedantnim kracima mentalne konstrukcije gase se svijetla života, a čovjek, kao slabo živinče, gubi svaku mjeru i krati korake trajanja. Vladavina zla oživotinjuje čovjeka i lišava ga dobra. Pozitivne tekovine se nište, istorija muti svoje tragove, presijeca mostove, svetost se obeščašćuje, filozofija magli i bespućima vizira život. Dakle, čovjek je na raspeću i gubitku, nad glavom mu kovitlaju smušeni oblaci. Provalije beznađa gutaju sva pouzdanja. Pesimizam zasijeca i zaustavlja pozitivne tokove života. Satana potresa svijet, robi ga i mrači. Na sceni je slom čovjeka. Osvajački, globalni apetiti u kriminalnom pakovanju vladavina su sile, poraz prava i ruglo demokratije.
Ogledalu takve razglednice, ideološki i sistemski, teži Crna Gora i paktuje sa silama bespravlja i rasadniči sjene bjelosvjetskog kriminala. U Crnoj Gori je proradio vulkan zla. Lavinu bljuje otvoreni krater novokomponovanog montenegrinstva. Sistemski i institucionalno ideološkom matricom obespravljuje čovjeka, ništi ga i lomi sve ljudsko u njemu. Crnogorac više nije Crnogorac, obeznanio je, i iščašeno komponovan. Sistematski ulančani mehanizmi, lišeni zakona i pravde, gaze pravni poredak, obezljuđuju biće čovjeka, čine ga pokornim i obezličenim, nezaštićenim i obeznađenim, dok kriminalne zamke prikrivaju i pokrivaju očigledno krivotvorje i nepoštovanje pravnog ustrojstva države. Sve ćelije sistemskog bitisanja prividno funkcionišu, ali prikrivaju kriminalitet i lišavaju čovjeka osnovnog prava na život i zaštitu. U Crnoj Gori nema zakonske pravde, a pravni subjekti funkcionišu po formalnoj proceduri zakonske prividnosti, zaobilazeći istinsku i suštinsku osnovu predmeta rada i profesije. I svi su u istom fokusu, integralno i ulančano, formalistički i filovano zaprašuju okosnicu jurisdikcije. To tako ide od osnovnog praga pravde do zadnjih vrata pravne nadležnosti. Kako tužioci, tako i sudije svih nivoa imaju istu, slijepu ivicu pristupa i ne vide ono što treba da vide i što je očigledno. Ko je doživio ma kakav istražno-sudski proces umjesto prave i pravne zakonske zaštite mogao je doživjeti dramu pravosudnog meandriranja i fingiranja: kako od tužioca, vještaka, tako i od sudećih sudija. Časna izuzeća su pod blokadom. Na snazi je ideološko-politička diktatura prava. Pravda je na robiji prava, a pravo na robiji zla. Časna Crna Gora je na robiji prava.
Sve adrese kojima je dato da utiču na vladavinu prava bez izuzetka se oglušuju i još grdno uvjeravaju, lažu, da će sve učiniti da pravda bude pravno raskrivena. Sigurno je jedno: svi boluju od lijeka pravde i fingirano otarašavaju pravne procesije, ružeći lice pravde i prava, otvaraju nezadovoljstva, ogorčenja dramatičnih razmjera. To je crnogorski slom i apsolutno nepovjerenje u institucije sistema. Na svakom koraku očigledne su hidre sistema pred kojima čovjek, nažalost, pada i posrće. Gubi svaku nadu, nemoćan je.
Tako je u našoj Crnoj Gori: pošten čovjek nema pravog puta za život, ni nade za budućnost. A sve rečeno, zastrašujuće, proističe iz dramatičnih ralja crnogorske svakodnevice oličene u bespravlju sistemske i društvene neuređenosti.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.