Piše: Lea Leani
Moja baka je imala jednu rečenicu za mene, za sve šta joj kažem: "Ne brinem ja za tebe, ti si drugo..." u smislu, drugom treba pomoći, meni ne, jer izvući ću se ja.
Pa sam je jednom prilikom upitala - "Zašto nisam to prvo, a ne uvijek nešto drugo?"
- "Jer si se takva rodila. Nosiš svoje breme sama. A Bog svakom da onoliko koliko može na svojim plećima da ponese."
Bakine riječi su me navele da se zapitam da li je u današnje vrijeme prednost ili mana biti jaka žena?
Da li je dobro da se cijeli život oko nečega i sa nečim boriš, da si psihički stabilna ličnost na koju se svi oslanjaju kada im je teško, a kada sama upadneš u krizu, jednostavno se sklone, nema ih, jer te karakterišu kao jaku ličnost, kao pticu Feniks, koja će se sama dići iz pepela i kojoj niko nije potreban?
Jake žene u ranijim vremenima bile su stub porodice i bile su poštovane od strane svih članova domaćinstva.
U današnje vrijeme ženi je stavljeno na leđa mnogo toga, iako smo mi to same tražile i željele.
Žena danas uglavnom završava školu , diplomira, magistrira, doktorira..
Žene danas na svojim leđima imaju obrazovanje ( koje je u starim vremenima bilo samo kod bogatijih porodica ), pa onda imaju pritisak udaje , nakon toga pritisak djece, posao i kuću.
U ovom "new age" svijetu žena mora biti obrazovana, sposobna da zaradi i sposobna da brine o djeci i kući.
Prema tome naše žene su same po sebi mnogo, mnogo jake.
Kada kažem jaka žena, ne mislim na nekog ko se stalno bori, već na osobu koja je sposobna da sa malo napora rješava ozbiljne situacije , da bude diplomata i da brzo prevaziđe različite kako emotivne tako i poslovne teškoće.
Po mom mišljenju, jaka je ona žena koja se ne slomi na prvoj krivini, koja ne kuka kad joj je najteže već je sama sebi najveći pokretač... jeste filozofski odgovor, ali biti jaka žena u današnjem sistemu iskrenutih vrijednosti, istinski jaka žena, privilegija je.
Iz mog iskustva to su obično vrlo razumne, ispunjene žene ali sa druge strane i jako sposobne.
Različita su viđenja jake žene, a da li je biti jak istovremeno i prokletstvo i blagoslov, ostaviću drugima da presude, ali je definitivno pomalo od oboje.
Blagoslov upravo zbog toga što ništa ne može toliko da te iznenadi a da ti već ne kreneš samostalno da nalaziš rješenja . Svjesna si svoje snage i jačine i crpiš je sama iz sebe. U gotovo svakoj situaciji možeš da vidiš širu sliku za razliku od nekoga ko se uvijek oslanja na druge.
I kad doživiš novi krah dovoljno je da se okreneš u svoju prošlost i da vidiš da si pregurala i gore, i onda ta situacija i ne pada tako teško. Ustaneš, streseš prašinu i ideš dalje.
Prokletstvo, kad se takav rodiš, to je to. Nema nikog da te razmazi, jer si uvek nešto drugo
Osjećam to vaganje prokletstva i blagoslova.
Čini mi se da jake osobe ostanu zakinute za zaštitu i pažnju jer one same umiju da se brane.
Čini mi se da se kroz život provlače usamljeni kao vukovi, rješavajući svoje i tuđe probleme, bez ičije pomoći, pa se njihova snaga uglavnom poistovjećuje sa mogućnošću da potisne emocije i to mi prije liči na borbu i otpor prema životu, nego na kultivaciju istinske snage u dodiru sa izazovima, koji su zapravo šansa za rast.
Uvijek i samo šansa za rast, nikada ništa drugo.
Svako drugačije razumijevanje izazova je ništa drugo do iskrivljena percepcija.
Nikada nisam podržavala borbu protiv vetrenjača u bilo kom smislu i za mene to nisu jake žene već unaprijed izgubljene.
Snaga znači umjeti biti ogoljen i ne plašiti se zbog toga. Jer čega se plašiti ako je unutrašnje jezgro ličnosti istinski snažno?
Moja prijateljica, psiholog, mi je jednom prilikom rekla - "Ne treba osuđivati ljude. Nismo svi od istog materijala."
Tako, ako neko sumnja u sebe, vjerovatno će i svjesno i nesvjesno izbjegavati rizike. Ko smatra da može, tražiće više.
Ovo je biblijska mudrost.
Bitan je pozitivan stav, ne odustajati. A ništa ljudsko nije strano.
Ako ne krenemo, nikad nećemo stići. Ako ne tražimo, nećemo dobiti. Moramo se duhovno njegovati, da bi bili dobri i sebi i drugima.
I ono što je meni baka govorila - "Jaka žena je ona koja je prvo bila pametna pa napravila izbore zbog kojih nije posle patila. A da bi napravila dobar izbor svaki put se zapitala imam li dobrobit od ovoga i čuvam li svoj duševni mir?".
(Autorka je književnica)