-„Zaboravu uprkos”, naziv je nove poetske zbirke književnika Todora Živaljevića Veličkog koja je nedavno ugledala svjetlost dana u izdanju Udruženja književnika Crne Gore.
Živaljević je „zaboravu uprkos prizvao zauvijek izgubljeni svijet djetinjstva riječi, kada je Prvi čovjek, iz dubine vremena, zamucao u strahu od Nepoznate sile, koja mu se objavila grmljavinom, pod svodovima začuđenog neba”.
- Ovo djelo je toliko veliko i sveobuhvatno u kome će svako naći sebe, nekome će i suze poteći ako se zaustavi na neke pjesnikove zavijutke. Siguran sam da niko ne može ostati ravnodušan, sem onih koje je civilizacijska prašina zapunula, do neviđelice i tame u Osjećanjima bez kojih se ništa ne može stvoriti! Pjesnik insistira na Lirizmu, ali čini mi se da i tu ulogu ima Epski duh. Pobrkao je taj ekstremizam u tom pravcu Miodrag Bulatović Bule! Ne bez razloga! - zapisao je u recenziji Živaljevićeve knjige Jovan N. Striković.
Recenzent Vidak M. Maslovarić u tekstu „Svijet slutnji i nemira Todora Živaljevića”, bilježi da autor molitvom za vrijeme koje to više nije „otvara prvu stranicu pjesničke zbirke `Zaboravu uprkos` kojom rami jednom davno usudno zasjenčen svijet, zatumaran kojekuda, svijet kojeg više nije, već svijet nemira, slutnji, nepojava, godova složenih u poredak, koje svebuduće vrijeme, neće uspjeti do kraja da dešifruje”.
Maslovarić navodi da su Živaljevićevi stihovi nalik svilenom šumu, za nauk onima koji će tek doći.
„Živaljevićevo traganje za mirom i spokojstvom poslije svih progona koji kapaju iz njegove duše i njegovog pera, čitaoci će, uvjeren sam, doživjeti kao potpunu spoznaju da se njegov pjesnički zlatovez nikako ne može raznizati, naročito ne u životnoj dobi u kojoj korača putem prema sebi, bez obzira na činjenicu što ljudskom stvoru, dakle ni njemu, nije dato da odredi dužinu koračaja i učini moguće vidljivim ono što ga na tom putu čeka. Dolasci i odlasci iz Peći draga su stranica njegovog trajanja, koju samotan i tužan nebrojeno puta prelistava, udvojen, kako kaže, između gora i voda, jasno vidljivih po licu i naličju Prokletija, pod čijim skutima tek tinjaju velička ognjišta, gdje se zanjihala kolijevka njegovog prapostanja – mrv života koju u ovoj pjesničkoj zlatoveznici pominje”, bilježi Maslovarić.
On zaključuje da je svijet ovovremja, u koji je Živaljević zagledan, odavno potrošen, lišen najdragocjenijeg – snova i emocija.
„Uvjeren sam da će Živaljevićev `Zaboravu uprkos` snažno uvući čitaoca u nespornu lapidarnost njegovih lirskih opservacija i izazvati radoznalost prema onome što je u ovoj knjizi prećutao, a što se tek naslućuje kao rijeka kojoj su i izvorište i ulište velika tajna, a ona neprekidno i moćno udara u bregove”, zaključio je Maslovarić.
A.Ć.
)){kind=small}
