Predstava „KoTo(R) o Kotoru” umjesto da bude besplatna, što je i bio cilj producenta – NVO Ekspedicio, građani su morali da ulaznice kupe. Kulturni centar „Nikola Đurković” je za četiri izvođenja od naplate ulaznica zaradio hiljadu eura, a samo je premijera bila besplatna. Više razumijevanja je bilo na Cetinju, gdje je predstava najavljena kao „poklon građanima/građankama”, bez naplate ulaznica i zakupa sale, a isto tako i u Podgorici na FIAT-u.
Učesnici projekta smatraju da je još jednom politika umiješala prste, jer kritika očito dira kotorsku vlast, pa ona izvođenje naplaćuje i time „kažnjava” volontere – građane/ke koji glume u predstavi. Umjesto da Centar za kulturu – nasljednik legendarnog kotorskog Pozorišta, podrži građansku inicijativu i stvaralaštvo, kao partner u projektu koji je finansira Evropska unija, njegovo rukovodstvo je našlo za shodno da naplaćuje salu, koja je uz to i neuslovna – bez grijanja, i kvalitetnog ozvučenja i osvjetljenja, kažu članovi ansambla.
Istina, ulaznice su naplaćivane po minimalnoj cijeni – dva eura, kako bi se pokrili troškovi „iznajmljivanja” sale i ozvučenja.
– Izgleda da ovom prilikom rukovodstvo Centra za kulturu nije napravilo razliku između umjetničkog proizvoda koji je komercijalnog sadržaja, od umjetničkog proizvoda koji ima ideju da osvješćuje, edukuje, da doprinese ukupnom kvalitetu života ljudi u jednoj sredini – kažu volonteri – glumci.
Producentkinja Tatjana Rajić smatra da je ključno pitanje to što Kulturni centar u ovom slučaju ne prepoznaje razliku između komercijalne predstave (čiji je cilj da donese profit) i nekomercijalnog proizvoda koji teži da doprinese kvalitetu društva u kome živimo, da ukaže, da ohrabri, da osvijesti, da pokrene, da zamisli...
– Za nas, učesnike ove predstave, ona nije roba na kojoj želimo da zaradimo, već prilika da se iskaže stav, apeluje, ukaže na željenu promjenu. Predstava je angažovana, građanska, hrabra – nije pravljena da zabavi ili da zasmije, još manje da se na njoj zarađuje, već da pokrene. Uvjerena sam da je, ako želimo da stvaramo zdravo društvo, važno ohrabriti građanske inicijative, smjele i inovativne projekte u kulturi, naročito ako oni podrazumijevaju puno volonterskog rada i zalaganje samih građana. Projekti poput Pozorišta o Kotoru, ako ih je uopšte i bilo, rijetki su u Crnoj Gori, a i van zemlje već nakon prvih prikazivanja prepoznata je i građani su je pohvalili, a takođe i pozorišni kritičari, ističe Rajić, „glavni krivac” za „Pozorište o Kotoru”.
Miloš Dževerdanović, direktor KC „Nikola Đurković”, na optužbe odgovara da „`Kotor o Kotoru` nije inicijativa građana, već evropski projekat koji je dobila NVO Ekspedicio da bi ovaj projekat uradila”. On smatra da je stavljanje na raspolaganje prostorija Centra dovoljno da se podstakne građanska stvaralačka inicijativa, te da je u redu da „se podijeli novac od evroskog pokrovitelja”, iako je taj novac utrošen samo na produkciju, ne i za izvođenja predstave, te da građani treba i sami da učine nešto i pomognu ovu ustanovu kulture, koja je do prije tri godine grcala u dugovima za struju.
– Ni od jedne predstave koju dovedemo ne možemo da zaradimo 20-30 odsto od njene cijene, a ova predstava čak i zarađuje, tako da, šta je sporno podijeliti nešto sa onima koji se bave kulturom i dužni su da ovo drže ako ništa, otvoreno, čisto, sigurno i sve ostalo, dodaje direktor Centra.
Centar za održivi prostorni razvoj Ekspedicio (Expeditio) je obezbijedio sredstva za produkciju predstave iz EU programa Kreativna Evropa, najznačajnijem evropskom okviru za finansiranje projekata u oblasti kulture, za koji je Crna Gora zvanično potpisala sporazum o pristupanju 2014. godine i podsticala crnogorske kulturne aktere da se prijave na raspoložive konkurse za obezbjeđivanje sredstava.
– Mi iz projekta nismo mogli da finansiramo iznajmljivanje sale. Smatrali smo da je predstava poklon građanima i da će je kao takvu prihvatiti Kulturni centar, zaključila je Rajićeva.
Predstava je pet puta izvedena pred punim gledalištem KC „Nikola Đurković”, dokazujući iznova da kotorska publika umije da prepozna iskrenu emociju i da je nagradi. Kritika ovog pozorišnog spektakla upućena je lokalnim čelnicima. Bez zadrške građani upiru prstom na devastacije zaštićenog područja, na kriminalizaciju grada, odlazak mladih, pusta obećanja vladajućih garnitura i njihove megalomanske projekte...
M.D.Popović
Po pola ili zakup
– Novac je namjenski određen iz evropskog fonda i ovaj Kulturni centar je mjesecima stavio besplatno svu svoju raspoloživu infrastrukturu, prostore, na raspolaganje grupi građana, zajedno sa rediteljem i ostalim učesnicima (pitam se šta će nam onda akademije, profesori sa strane, glumci koji četiri godine studiraju). Pored redovnih proba, danima su bile besplatno na raspolaganju i same kulise – scena, imali ste prilike da vidite besplatno i premijeru, kao i želju da se to nastavi. `Ajde sad da okrenemo malo priču: a što smo mi, kao građani, dali našem Centu za kulturu, a dobli smo evropski novac, da nam Centar bude topliji, da nema dugove za struju, koje smo naslijedili i došli nam prije dvije godine iz Elektrodistribucije da nam ukinu napajanje strujom, a toliko volimo kulturu i volimo naš grad. O novcu koji je neko dobio za ovo, nije kulturno pričati sa moje pozicije, ali je valjda fer i partnerski podijeliti makar troškove koje ste imali. Taj zakup nije direktor izmislio, odluku o tome je donio Savjet i to su cjenovnici koji se naplaćuju za sve ono kada imate mogućnost da podijelimo novac od prodaje ulaznica za koje Ekspedicio nije želio da naplaćuje. Imate dvije stvari: da podijelimo novac od cijene karte ili imate mogućnost da zakupite kartu kad želite da uzmete veliku salu, to je nešto što piše u propisima i što ja kao direktor sprovodim. Tu je i sve ono što ste besplatno dobili od ove zgrade da biste kao grupa građana zajedno sa ostalima imali mjesto okupljanja, izražavanja, pored trošenja struje, održavanja higijene, i ono što prati jedan projekat, kaže Dževerdanović i dodaje da „ovaj projekat čak i zarađuje, što je jako teško”.
Platili PDV i 1.000 eura
– Važno je, međutim, naglasiti i to da smo mi, na sve troškove projekta, plaćali PDV i sve neophodne poreze – to znači da je u javni budžet kroz aktivnosti produkcije već vraćen (ne mali) dio sredstva od samog projekta. Osim toga, tokom osam mjeseci rada 20-tak ljudi je uložilo oko 150-200 svojih volonterskih sati da bi odigrali, stvorili ovu predstavu, i poklonili je građanima. Zbog svega toga mi smatramo da za ovakvu vrstu predstava građani treba da imaju slobodan ulaz, a to je moguće samo ukoliko od nas javna ustanova ne traži novac da bismo je igrali – kazala je Rajić za „Dan”.
Utisak iz gledališta
– Beskrajno mi je drago što sam gledala predstavu „Kotor o Kotoru”, savršeno je, iznenađujuće dobro. Od onih sam koji su došli, kako rekoste u predstavi: „Kotor ih je prihvatio”, tako da sam bila vrlo emotivna. Prijatno me je iznenadilo to što je predstava odrađena potpuno profesionalno, a očekivala sam amatere, izvrsno je bilo. Fina kritika, ali fina i emocija koja se provlačila kroz scene, sve zajedno je bilo sjajno, vrlo autentično i posebno. Samo nastavite, kazala je nakon predstave Lidija Kojašević.