U iskazu datom 18. oktobra Mirko Velimirović, zvani Pajo, nije pominjao da je oružje koje je navodno rastavio i bacio ili uništio na bilo koji način. On je 18. oktobra i prije dva dana u sudnici Višeg suda ispričao dvije različite verzije oko nabavke oružja, koje je, navodno, trebalo da bude upotrijebljeno 16. oktobra u Podgorici. Takođe, prilikom prvog iskaza koji je dao nakon hapšenja ove grupe tvrdio je da mu Aleksandar Sinđelić nije pominjao bilo čije ime ili neku organizaciju vezano za pripremu napada, dok je prije dva dana promijenio iskaz i kazao da mu je Sinđelić pominjao neke ljude iz Demokratskog fronta. Velimirović je, što se vidi iz zapisnika o saslušanju 18. oktobra, a koji je u posjedu „Dana”, ispričao da je slikao oružje koje je unaprijed pripremljeno u Crnoj Gori i poslao sliku Sinđeliću. U tom iskazu ne pomonje da je oružje, po nalogu tužioca, rastavio i bacio u jezero, kao što je to tvrdio u iskazu datom 5. decembra u Višem sudu.
– Nakon razgovora sa tužiocem, gdje sam prijavio šta se planira, pošao sam u Srbiju i ponovo se sreo sa Sinđelićem, koji je inicirao taj susret. Na tom sastanku Sinđeliću sam rekao da mogu nabaviti oružje i municiju, ali da treba još novca. Sinđelić mi je tom prilikom dao još 15.000 eura i saopštio mi da ljudi koje budem angažovao neće da učestvuju u napadima i da neće da koriste oružje te noći. Sinđelić je od mene tražio da slikam oružje i da mu pokažem fotografiju. Nakon tog sastanka ja sam se vratio u Crnu Goru, slikao oružje koje je već bilo pripremljeno i odmah nakon toga sam se vratio u Srbiju kako bih mu pokazao tu sliku – ispričao je Velimirović 18. oktobra na saslušanju kod tužioca, a tu izjavu je svojeručno potpisao.
Tada na saslušanju kod tužioca ne pominje da je bilo kakvo oružje nabavljeno niti da ga je on uništio po bilo čijem nalogu. U tom iskazu samo pominje da je slikao unaprijed pripremljeno oružje u Crnoj Gori i nijednom riječju ne govori o uništenju oružja.
Međutim, prije dva dana, na saslušanju u Višem sudu, Velimirović tvrdi da je nabavio oružje i da ga je uništio.
– Pošao sam na Kosovo, sve organizovao i nabavio oružje po uputima Aleksandra Sinđelića. Milivoje Katnić mi je kazao da to oružje uzmem i uništim. Od Sinđelića sam tražio još novca za oružje i ispričao mu da sam bio u Crnoj Gori, da sam našao kuću gdje ću to oružje uskladištiti, našta mi je on odgovorio odlično i dao mi još 15.000 eura – kazao je Velimirović prije dva dana pred sudom.
Kada je Sinđelić rekao da to oružje treba da se prebaci preko granice, Velimirović je to prenio crnogorskom tužiocu, koji ga je uputio da prihvati taj plan, a potom isto to oružje rasklopi i baci u jezero, što je i učinio.
– Kako sam imao nalog od Sinđelića da slikam oružje koje prebacim u Crnu Goru i pošaljem mu fotografiju, nisam imao drugu mogućnost već da oružje koje mi je tužilaštvo pripremilo u Crnoj Gori, iz rezervi u magacinu, slikam i pošaljem Sinđeliću – ispričao je Velimirović novu verziju ovog događaja.
Kontradiktorne su izjave Velimirovića u dva iskaza i vezano za pominjanje organizacija ili lica koja imaju, navodno, veze sa ovom grupom.
Tako Velimirović kaže 18. oktobra kaže: „Meni je Sinđelić rekao da iza svega stoje neki jaki ljudi iz Crne Gore, pri čemu nije govorio bilo koje ime, niti organizaciju, niti bilo šta slično. Nije mi pričao zašto sve ovo radi, ali jasno je čim hoće da uđe u Skupštinu i da uhapsi Vladu”. Međutim, Velimirović prije dva dana, pred sudom, tvrdi da mu je Sinđelić pomenuo neke ljude iz DF-a, ali da nije direktno pominjao Ruse.
– Rekao je da su to naša braća, ali nije izričito rekao da su to Rusi, već – „Znaš li ti gdje sam ja ratovao u Ukrajini” – kaže Velimirović pred sudom.
Takođe, Velimirović se različito izjašnjavao o tome da li je prepoznao Dikića (kojeg naziva Nikola) kada mu je predao telefon ispred Delte” u Podgorici. Na saslušanju 18. oktobra, Velimirović navodi da „kada sam vidio Nikolu nijesam znao ko je ta osoba”. U sudnici Višeg suda saopštio je da je prepoznao da se radi o Bratislavu Dikiću.
– Pozvao me Sinđelić i rekao mi: „čovjek je iza tebe, ima malu bradicu”. Okrenuo sam se i prepoznao da se radi o Bratislavu Dikiću, prvom čovjeku srpske žandarmerije. Znao sam ga sa televizije, žena koja je bila sa njim u društvu pošla je u kola, a mi smo ostali sami – tvrdio je Velimirović pred sudom.
Odlukom Višeg suda, prihvaćen je sporazum o priznanju krivice između Velimirovića i specijalnog tužioca, po kojem je optuženi kažnjen sa 100 eura i šest mjeseci uslovno na godinu dana. U istom predmetu Aleksandar Sinđelić je dobio status svjedoka saradnika i nalazi se na slobodi. U pritvoru su Bratislav Dikić i Kristina Hristić, koji se terete za terorizam u pokušaju, dok se Branka Milić (61), Milan Dušić (59), Dragan Maksić (40), Srboljub Đorđević (52), Aleksandar Čurović (33), Aleksandar Aleksić (42), Nikola Đurić (34), Siniša Ćetković (37), Dejan Stanojević (42), Miloš Aćimović (25), Ivica Matić (36) i Perica Andrić (39) terete za pripadanje kriminalnoj organizaciji.
D.Ž
Skinuta oznaka tajnosti
Djelove iskaza koji je dao pred tužiocem 18. oktobra „Dan” objavljuje nakon što je na suđenju Mirku Velimiroviću saopšteno javno da je sa predmeta skinuta oznaka tajnosti. To potvrđuje i činjenica da je njegovo saslušanje bilo javno i da je snimak od 5. decembra dostavljen medijima.
Iskaz od 18. oktobra
– Sinđelić je od mene tražio da slikam oružje i da mu pokažem fotografiju. Nakon tog sastanka vratio sam se u Crnu Goru, slikao oružje koje je već bilo pripremljeno i odmah nakon toga sam se vratio u Srbiju kako bih mu pokazao tu sliku – ispričao je Velimirović.
– Kada sam vidio Nikolu ispred Delte nijesam znao ko je ta osoba – rekao je Velimirović o susretu sa Bratislavom Dikićem.
– Meni je Sinđelić rekao da iza svega stoje neki jaki ljudi iz Crne Gore, pri čemu nije govorio bilo koje ime, niti organizaciju, niti bilo šta slično. Nije mi pričao zašto sve ovo radi, ali jasno je čim hoće da uđe u Skupštinu i da uhapsi Vladu – kazao je Velimirović.
Iskaz od 5. decembra
– Pošao sam na Kosovo, sve organizovao i nabavio oružje po uputima Aleksandra Sinđelića. Milivoje Katnić mi je kazao da to oružje uzmem i uništim. Od Sinđelića sam tražio još novca za oružje i ispričao mu da sam bio u Crnoj Gori, da sam našao kuću gdje ću to oružje uskladištiti, našta mi je on odgovorio odlično i dao mi još 15.000 eura. Sinđelić mi je rekao da to oružje treba da se prebaci preko granice, a ja sam to prenio crnogorskom tužiocu, koji me uputio da prihvatim taj plan, a potom isto to oružje rasklopim i bacim u jezero, što sam i učinio. Kako sam imao nalog od Sinđelića da slikam oružje koje prebacim u Crnu Goru i pošaljem mu fotografiju, nisam imao drugu mogućnost već da oružje koje mi je tužilaštvo pripremilo u Crnoj Gori, iz rezervi u magacinu, slikam i pošaljem Sinđeliću – kazao je Velimirović.
– Okrenuo sam se i prepoznao da se radi o Bratislavu Dikiću, prvom čovjeku srpske žandarmerije. Znao sam ga sa televizije – navodi Velimirović.
– Sinđelić je pomenuo neke ljude iz DF-a, ali nije direktno pominjao Ruse – pojašnjava Velimirović.