Nova knjiga publiciste Nova Vujoševića, „San Marka Miljanova”, nedavno je ugledala svjetlost dana u izdanju NVO „Budućnost koju želimo”. Profesor Vujošević, po vokaciji sociolog, ovom knjigom predstavio se čitalačkoj publici u nešto drugačijem svjetlu, kao pjesnik. Zbirka „San Marka Miljanova”, na preko 250 stranica donosi, kako sam autor reče „vapaj koji je biljeg jednog vremena”. Vujošević za „Dan” govori o svojoj novoj knjizi, „liječenju duše” poezijom, inspiracijama...
● Iako je ovo Vaša druga zbirka poezije, javnosti ste prije svega poznati kao sociolog i neko ko se bavi naučnom i stručnom tematikom. Otkud sociolog u poeziji?
– Rekao bih da sam se počeo baviti poezijom prije nego što sam postao sociolog, dakle negdje u gimnaziji, što je nastavilo da me drži i kasnije. Pripadam prvoj generaciji sociologa u Jugoslaviji, a prvi doktor socioloških nauka u Crnoj Gori. Prvu pjesmu sam objavio 1962. godine, u beogradskom listu „Student”. U pitanju je bila pjesma „Aleja”, koju i dan-danas znam napamet. (recituje stihove) Nešto kasnije sam objavio i prvu pjesničku zbirku pod nazivom „Ne dam te, ne dam Jugoslavijo”. Ona je izašla devedesetih godina, kada je to pitanje bilo aktuelno, a tad sam bio predsjednik Odbora za odbranu Jugoslavije.
● Kada je u pitanju zbirka „San Marka Miljanova”, šta Vas je najviše inspirisalo?
– Primarno me inspiriše istorija, naročito istorija Kuča, a naravno, posebna inspiracija u okviru toga jeste Marko Miljanov. Baš u knjizi „San Marka Miljanova” sam to u sopstvenoj pjesničkoj imaginaciji zamislio da je Marko Miljanov usnio san na onom svijetu. Sanjao je Veliku narodnu skupštinu, koju je sazvao na stotu godišnjicu od sopstvene smrti. Došli su svi poznati, njegovi savremenici, a on vodi tu zamišljenu skupštinu na kojoj daje riječ svima. To je poema posvećena ovom velikanu, koja govori o njegovom značajnom djelu, a iznad svega Markovom moralu.
● U ovoj knjizi ste zastupili i neke pjesme iz prve zbirke...
– To je bila manja zbirka pjesama, a u ovoj zbirci ima oko 78 novih pjesama.
● Da li imate uzora u književnosti, poeziji?
– Pokušao sam da na jedan pjesnički način iskažem ono što osjećam i što sam osjećao, a posebno mi je bilo stalo da izvučem iz prošlosti neke dragulje, ponajviše u duhovnom pogledu. Nastojao sam da pronađem onaj način izražavanja koji u tom trenutku najviše odgovara mojoj inspiraciji i senzibilitetu.
● Kažete da ste ovom zbirkom, ovim pjesničkim glasom, na neki način liječili sopstvenu dušu...
– Prije svega liječio sam je jer sam bio nezadovoljan onim što se dešavalo na našoj političkoj i društvenoj sceni. Bio sam na strani one velike, široke Jugoslavije. Smatram da je širina svojstvena pjesniku i naučniku, a ja sam to po vokaciji. I dan danas čeznem za tim. Ako hoćete da se iskažete i u pjesničkom i u naučnom pogledu morate da se dokazujete na širokom planu. Sa indignacijom odbijam zatvaranje, uske okvire. To nije svojstveno pjesnicima, a pogotovo ne nauci i naučnicima.
● Orahovo, Vaš zavičaj, jeste i Vaša permanentna pjesnička inspiracija...
– Moj najdraži dio zbirke se upravo odnosi na Orahovo. Posebno moram istaći da su moji Orahovci došli dolje od turskog zuluma i naselili se u Orahovo. Nakon toga su se sahranjivali kod Dinoše, kod stare crkve. Baš to me inspirisalo da napišem jednu poemu.
● Sopstveni pjesnički glas karakterišete kao ,,vapaj”. Kakav je to vapaj?
– Vapaj da se promijeni stanje u Crnoj Gori. Ističem da savremena kretanja faktički ne pogoduju onim što je moje nacionalno opredjeljenje, odnosno Srpstvu. Faktički govorim o oslobađanju Srpstva od svega onoga što ga je danas zadesilo.
● Koja je poruka ovog Vašeg pjesničkog rada?
– U ovoj knjizi dati su svi oni elementi koji sačinjavaju i sadrže tradicionalno društvo. Tu se govori i o plemenu, i o bratstvu i o porodici, svemu onome što je temelj našeg društva. Kroz to apelujem da se ne smiju zaboraviti korijeni i odakle potičemo, šta smo i ko smo. Ko ne poznaje svoje korijene, ne cijeni ih, taj će brzo stići u bespuće.A.Ć.
O autoru
Prof. dr Novo Vujošević je rođen 1936. godine u selu Orahovu, u Kučima. Autor je više knjiga i publikacija, među kojima se izdvajaju „Šta mi ti je – da mi ti je”, „Kulturni život radnika”, „Promjene u seoskoj porodici u stare Crne Gore”, „Kako prepoznati poltrona”, „Vojvoda Marko Miljanov po drugi put među Srbima”, „Referendum – da ili ne”, „Selo u prošlosti ili sadašnjosti”, „Sve za otadžbinu”, „Velika seoba poltrona”, „Pastiri, vukovi i psi”, „Ne dam te, ne dam, Jugoslavijo”, „Kučki katuni – nekad i sad” i druge... U Institutu za društveno-ekonomska istraživanja na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, gdje je proveo svoj radni vijek, sačinio je i publikovao brojne studije i monografije. Objavio je preko pet stotina članaka, napisa, feljtona... Bavi se naukom, kulturom i politikom. Sada je u penziji.