Danas iz Herceg Novog za Topolu u Srbiji, preko rodnih Berana, putuje svešteniik Radoman Rade Bubanja. Poslije 42 godine i sedam mjeseci napušta Herceg Novi u kojem je službovao kao sveštenik, i gdje je zaradio penziju. Ide u Topolu, jer je riješio da sa porodicom živi u tom gradu do kraja života. Rade Bubanja čovjek je kojeg su poštovali svi, i oni koju vjeruju u Boga, kao i oni koji do religije i tradicije ne drže mnogo. Bubanja je jedini sveštenik u Crnoj Gori koji je dobio najveću nagradu grada u kojem je službovao - Oktobarsku nagradu grada Herceg Novog. Bilo je to 2013. godine. Povodom odluke uvaženog popa Rada, kako su svi zvali protu Bubanju, da napusti Herceg Novi mještani parohije Topaljske, gdje je u crkvi Svetog Vaznesenja službovao do 1. novembra, u restoranu Babića u Igalu priredili su svečani ispraćaj. Na skupu pomiješale se i sjeta i radost. Lijepa sofra, sve čisto i uredno. Viđeni domaćini sa Tople, Igala, Herceg Novog. Ovo okupljanje još jednom je potvrdilo da je Bubanjin rad kao sveštnika i poštovanje vjernika koje je zadobio, poseban dar, i povod za svečani ispraćaj koji su osmisli Ljubo Šabović, predsjednih topaljske crkvene opštine i njegov prvi saradnik Božidar-Božo Vlaović, kao i novski sveštenici koji su ideju prihvatili.
Ovom prilikom ocu Bubanji uručene su umjetničke slike, sa njegovim portretom iz mladih dana, gdje je prikazan kako ribari, a u pozadini hercegnovski hramovi i razrušena lovćenska kapela koju narod pamti i priziva da se ponovo vrati na Jezerski vrh. Slike su rad nedavno preminulog slikara Boća Vujovića. Parohijani su mu uručili na poklon i zlatni lančić sa likom Bogorodice, namijenjen protinici Vesni, koja nije bila na svečanosti. Zahvaljući se na ovom ispraćaju i na gestu pažnje koji nikog ne može ostaviti ravnodušnim protojerej-stavrofor Radoman Bubanja je kazao da crkva nije ni vladika ni sveštenik, to smo svi mi kršteni, živi narod živog Boga i niko nema iznad toga.
- Hvala narodu Herceg Novog koji me trpio 42 godine i sedam mjeseci. Nije bilo lako, jer ko hoće časno nije lasno, nikada ni u kojem vremenu.Tako ni u vremenu u kojem sam ja službovao u ovom gradu. Hvala porodicama koje su se okupile ovdje. I potomcima njihovih domaćina od kojih sam se učio kao dijete kako treba raditi i šta treba raditi da bi čovjek postao čovjekom. Upamtio sam dosta familija kojima čast i čest, a nije nas bilo dosta. Pamtim i dane kada nas u crkvi nije bilo desetak, i dane u kojima su neki stajali ispred crkve da broje ljude koji su u crkvu ulazili. Od njih sam se ja učio kako ne treba raditi. I šta ne treba raditi. Zato, hvala i jednima i drugima. Prvima na ljubavi što su čuvali vjeru i istinu. Čuvali su Hrista i sačuvali. A, onima drugima hvala što sam vidio šta ne treba raditi da čovjek doživi ono što ne treba da doživi – rekao je penzionisani sveštenik Bubanja. Zahvalio je i svojim kolegama – sveštenicima, poželjevši da oni nastave gdje je on stao, i da uvijek slave Hrista Gospoda.
- Hristos se ne mijenja kao što to čine ljudi nego je pravda njegova vječna istina i život i ko za njim ide neće hoditi po tami, već će imati svjetlost života. Hvala svima - rekao je sa suzama u očima otac Radoman Rade Bubanja
Uz pjesmu i druženje priča na ispraćaju prote Rada Bubanje u zasluženu penzijuje bio je praznik za oči i dušu. Ispraćaj velikog uzornog čovjeka za koga već sada kažu da će Novljanima nedostajati.
Z. Šakotić
Ravnoteža
Na davnu 1974. godinu, kada je mladi sveštenik Rade Bubanja došao u Herceg Novi i na Toplu, podsjetio je prof. Ljubo Šabović. Poslije završetka Bogoslovije u Prizrenu, gdje je Bubanji predavao i počivši patrijarh Pavle, Bubanja je na Toploj naslijedio sveštenika Veselina Čukvasa, i krenuo da na Primorju polaže za školu života.
- Držali ste se devize da je ravnoteža u nama. Uvijek ste bili sveštenik koji je znao reći šta valja, a šta ne može -rekao je Šabović, uručujući mu čestitku na kojoj je napisao: „Našem dragom protojereju-stavroforu Radomanu Bubanji da sa božjom radosti i srećom proživi svoje dane u penziji, kao i da vas prati dobro zdravlje i dug život. To vam žele parohijani Tople i Igala i porodice svih onih domova koje ste obilazili za vrijeme krsnih slava i donosili radost u te domove do današnjeg dana“.