Bezbrojni turistički sadržaji jedne od ljepših i najposjećenijih planina u Srbiji, koju odlikuje idealna klima pogodna i za ljetnji i zimski turizam (topla ljeta i zime sa snijegom od oktobra do maja) kao i zdravstveni turizam, ali i još mnogo toga stane u jednu jedinu riječ – Zlatibor. Ta planinska ljepotica, koju krase široki proplanci, prošarana mnoštvom borova, po kojima je planina i dobila ime, više je od planine. Zadnji zlatni bor je pao, ali zahvaljujući profesoru Tošiću, koji je jedan od naših poznatih genetičara u šumarstvu, on ga je nakalemio, pa ih sada ima tridesetak. Nekada skroman broj smještajnih kapaciteta, danas je dostigao zavidnu brojku od desetak hotela, apartmana i znatan broj privatnog smještaja koji doprinose sveukupnom ugođaju. Zlatiborska avantura je ne samo preporučljiva već i poželjna s obzirom da nudi nezaboravne lokalitete bogate kulturno-istorijskim nasleđem, među kojima vrh Glavudža, Zlatiborska jezera, Sirogojno, fascinantna Stopića pećina, Čigota, Mokra Gora, Šarganska osmica, Mećavnik, vodopad u selu Gostilje, Mačkat, Tornik...
Grupu novinara iz Crne Gore, pojačanu sa predstavnicima turističkih agencija, okupila je Turistička organizacija Podgorice i priuštila im trodnevnu studijsku posjetu Zlatiboru. Neki su se tek tada prvi put susreli sa ljepotama ove planine, dok su neki samo oživjeli sjećanja. Ispred Turističke organizacije Zlatibor dočekala nas je Maja, koja je bila vodič grupe. Već prvog dana grupa je obišla sve hotele i apartmane na Zlatiboru. Jovan Pavlović, stručni saradnik u TO Zlatibor, kaže da su na planini razvijeni svi vidovi turizma. On je istakao da raspolažu sa preko 20.000 ležaja, da ih godišnje posjeti oko 300.000 gostiju i da imaju preko 1.200.000 noćenja. Zlatibor posjećuju, između ostalih, turisti iz Crne Gore, Rumunije, Slovenije, Bugarske, Austrije, Francuske...
– Ovdje se tokom godine ne zatvara nijedan objekat. Ruža vjetrova čini da je vazduh čist i prozračan. Imamo institut „Čigota”, poznat po liječenju bolesti štitaste žlijezde, kardiovaskularnih bolesti, bolesti disajnih organa.
Ukoliko turisti nijesu zainteresovani za boravak u hotelima, već više vole ruralni smještaj, onda je idealno mjesto kamp „Zlatibor” u blizini hotela „Zelenkad”, 500 metara od centra Zlatibora. Kamp se nalazi na 240 kilometara od Podgorice, a sastoji se od 60 kamp jedinica i više lokacija za šatore, u prelijepoj borovoj šumi površine dva hektara. Kamp je kategorisan sa tri zvjezdice.
– Posjedujemo i zajedničku prostoriju za boravak gostiju, prigodan sadržaj za djecu na otvorenom, recepciju, kuhinju, prostor za pranje veša, unutrašnje i spoljašnje tuš kabine, ljetnjikovac, a imamo i dostupan telefonski priključak i bežični internet. Svaka parcela ima priključke za vodu i struju a obezbijeđen je i dovoljan broj parking mjesta. U ljetnjikovcu je dostupan roštilj, a gostima je na raspolaganju i 20 ležaja u deset soba. Ovo je destinacija idealna za planinare i bicikliste. U blizini je i Ribničko jezero, pogodno za pecanje, bogato somom i šaranom. Kamp-mjesto se plaća sedam eura i plus tri eura po osobi, a sobe su 800 dinara po osobi plus takse – kažu zaposleni u kampu.
Dragan Melović se bavi seoskim turizmom. Njegovo domaćinstvo ima smještaj sa 13 ležajeva i, s obzirom na veliku posjećenost gostiju, planira da širi kapacitete. Ispred objekta u kojem su smješteni ležajevi, Melovići imaju i bazen. Sezona kreće od 1. maja, a gosti im stižu iz Srbije i iz inostranstva.
– Prije deset godina bilo nas je dosta koji smo se bavili seoskim turizmom, ali su odustali. Za mene bi bilo dobro da ih ima što više, jer ne znam ni sam koliko smo gostiju ljetos odbili, a to nije dobro. Naša najbolja reklama je preporuka gostiju. Pun pansion kod nas je 22 eura, polupansion 18 eura, a prenoćište sa doručkom ili večerom 14 eura. Ovim poslom se bave četiri generacije. Moji otac i majka, supruga i ja, sin i kćerka, snaha i unučad, svi smo uključeni u posao – rekao je Melović.
Draganova majka uglavnom je zadužena za pletenje čuvenih vunenih čarapa, koje su prodavali po četiri eura.
– Pomalo ispletem, pomalo i prodam i eto tako. Imam svoje ovce i vunu, pa mogu da zaradim džeparac od pletenja raznih odjevnih predmeta. Imam malo i poljoprivredne penzije, da imam za ljekove. Tako vam je to, moja djeco. Baba ne može više ništa drugo da radi pa se latila igle i pletiva. Nekada sam mogla za dan čarape da ispletem, a sada ne mogu nego svaki dan pomalo. Još uvijek vidim da štrikam pa mi ne trebaju naočare. Pletem i pulovere, ali sam ih prodala. Nijedan više nemam. Sada ima ovih mlađih, pa ako hoće neka štrikaju i prodaju. Kako god hoće, baba više ne može – rekla je ova vremešna starica koja već ulazi u devetu deceniju života.
A.DABANOVIĆ
Pršuta
Na Zlatiboru ima više degustativnih centara pršute. Naša ekipa posjetila je dva. Miloš Zarić upoznao nas je sa procesom rada u proizvodnji ovog specifičnog prehrambenog artikla. Objasnio je razliku između pršute i pršuta.
– Razlika je kod nekih u nazivu, a kod nekih u obliku proizvoda. To su komadi od buta da li goveđeg da li svinjskog, a pršut je vjerovatno dalmatinski naziv ili crnogorski, a odnosi se na cijeli svinjski but. Moja proizvodnja ne suši cio pršut već komade. Sušenje se radi na tradicionalan način. Sušare su starog tipa, na bukova drva, panjeve i piljevinu, a temperatura je maksimalno 25 stepeni. Proces sušenja je oko mjesec dana na tom hladnom dimu, a kada je toplije vrijeme traje tri, četiri nedjelje. Mi se trudimo da održimo kvalitet proizvoda i proizvodimo koliko možemo da prodamo. Ako više proizvodimo kvalitet će biti slabiji. Trudimo se da proizvedemo što manje, a što kvalitetnije – rekao je Miloš Zarić iz sela Kačer.
Muzej na otvorenom
Posjetiocima Zlatibora pruža se prilika i da posjeti muzej na otvorenom - „Staro selo”, jedini te vrste u Srbiji. Riječ je o muzeju narodnog graditeljstva koji čuva kulturu stanovanja dinarske kulturne regije iz 19. vijeka. Tamo se može vidjeti kako su nekada ljudi živjeli u brvnarama i šta im je sve bilo neophodno za život. U ovom muzeju dočekaće vas ljubazna Svetlana Ćaldović, viši kustos muzeja, koja je spremna da odgovori na sva vaša pitanja.
– U stalnoj postavci su dva seoska domaćinstva iz 19. vijeka, potpuno autentična i kada su u pitanju objekti koji čine zlatiborsku okućnicu i njihov raspored u njoj. Čine ga glavna porodična kuća u kojoj se odvijao život tadašnje porodične zadruge, koje su brojale i do 30 članova. Osim toga tu su vajati koji su podizani za sinove koji stasavaju za ženidbu kako bi mladenci spavali odvojeno od ostalih članova porodice. Tu je i mljekara koja je obavezan dio, zatim pekara, ambar za žito, ali i prateći objekti za stoku – rekla je Ćaldović.