ANDRIJEVICA - Većina nekad uspješnih privrednih kolektiva na sjeveru Crne Gore od devedesetih godina prošlog vijeka doživjela je uvođenje stečaja, a kasnije i potpuno zatvaranje, s tim što je veliki broj radnika ostao bez posla. Takvu sudbinu doživjela su i andrijevička preduzeća što je svakako uticalo na stagnaciju opštine, dok su fabrički objekti i imovina, uglavnom, prepušteni propadanju. Neslavan kraj doživjela je i Fabrika ventilacione opreme „Termovent“, koja je poslovala u sastavu istoimene kompanije iz Beograda. Preduzeće je godinama bilo rentabilno, upošljavajući oko 160 radnika. Međutim, februara 2004. godine, zbog neizmirenih obaveza prema povjeriocima, uslijedilo je uvođenje stečaja. Fabriku je 2007. godine za 310.000 eura kupila beogradska „Montaža“, iako je imovina andrijevičkog „Termoventa“ procjenjivana na milion i po eura. Nakon toga, kapije ovog nekad uspješnog privrednog kolektiva, sa proizvodnim halama koje zahvataju površinu od 5,5 hiljada kvadratnih metara, bile su zatvorene. Od prije dvije godine u pogonima bivšeg „Termoventa“ na Mostu Bandovića podgoričko preduzeće Biotel D.O.O. organizovalo je proizvodnju peleta, upošljavajući tridesetak radnika.
Bivši radnici „Termoventa“ tvrde da i slučaj ovog preduzeća potvrđuje da su radnici sa sjevera u poslednje dvije decenije potpuno diskriminisani i da su moćni pojedinci fabričku imovinu krčmili na nezakonit način.
-Elektroprivreda Crne Gore je praktično oduvala „Termovent“ uvodeći stečaj zbog duga za utrošenu struju koji je bio manji od 25.000 eura. To je tragičan podatak kad se zna da su pojedina preduzeća, poput KAP-a, radila „punom parom“ iako su imala milionske dugove po istom osnovu. U „Termoventu” je prilikom stečajnog postupka grubo narušen zakon, jer stečaj nije uveden čitavoj kompaniji, čije je sjedište u Beogradu, već samo pogonu u Andrijevici. Nakon toga, fabrika u Andrijevici je prodata kao tuđa imovina iako je, jedan kroz jedan, bila u vlasništvu beogradskog „Termoventa“. Takođe, radnici su otpušteni s posla bez primjene adekvatnog socijalnog programa. Uz to, radnicima nijesu dodijeljene akcije, što sve potvrđuje da je fabrička imovina otuđena na nezakonit način, a radnici gurnuti u bijedu – navode bivši radnici.
Ističu da je narušen princip jednakosti. Kažu da su uzalud tražili da se prema njima primijene zakonske odredbe kao u nekim preduzećima u Podgorici i drugim većim gradovima.
-Nama je oduzeto elementarno pravo, a to je pravo na rad. Zato smo tražili da se izvrši prodaja fabričke imovine i da se radnicima, u skladu sa godinana radnog staža, isplate otpremnine, jednako kao radnicima KAP-a i svim privelegovanim preduzećima. Mi nijesmo vanzemaljci. Godinama smo radili, dok je naša firma uredno ispunjavala poreske i druge obaveze prema državi. Tražili smo ukidanje diskriminatorskog odnosa prema radnicima iz sjeverne regije, jer tu žive ljudi koji nijesu u stanju da odgovore osnovnim životnim potrebama, ali to nije urodilo plodom – naglašavaju bivši radnici.
Oni su ponovo pozvali najviše državne organe da se suoče sa sudbinom „Termoventa“ i ostalih privrednih kolektiva sa sjevera Crne Gore i da uporede preizborna obećanja sa sadašnjom realnom situacijom.
-Pozivamo nadležne da u praksi primijene odredbe koje se tiču jednakosti i ravnopravnosti svih građana i radnika u Crnoj Gori, jer su im predizborni skupovi bili puni te priče. Ako to neće da urade, neka nam konačno saopšte da smo žrtve diskriminacije, da smo kolateralna šteta tranzicije i privatizacije. Neka kažu da su moćnici zatvorili fabriku da bi je tajkuni kasnije kupili za mizerne pare – istakli su bivši tadnici „Termoventa“.
D.J.
Zovu ih zavodnicima
Bivše radnici „Termoventa“ ističu da nekadašnje andrijevičke radnike u šali zovu zavodnicima, jer su svoje najbolje godine provodili na Zavodu za zapošljavanje.
-Bivše andrijevičke radnike u šali nazivaju zavodnici, jer se pola života proveli na Zavodu za zapošljavanje, primajući po 33 ili 97 eura. Ta mizerna primanja ne vrijeđaju samo ljudsko dostojanstvo, već ugrožavaju biološki opstanak. Ta nadoknada se godinama nije uvećavala, iako su životni troškovi rasli iz dana u dan. Takođe smo bili lišeni mogućnosti da koristimo bilo kakve kredite, ili neke druge pogodnosti - istakli su bivši radnici.