U okviru obilježavanja 75. godišnjice jedine slobodne teritorije u Evropi 1941. godine, u Narodnom muzeju u Užicu otvorena je obnovljena i dopunjena stalna muzejska postavka „Užička republika”. Svečanom činu su prisustvovali brojni građani, predstavnici ministarstava vojske i kulture Republike Srbije, predstavnici Vojske Srbije na čelu sa načelnikom generalštaba Ljubišom Dikovićem, predstavnici jednog broja stranih ambasada i ambasadori, gosti iz bratskih opština i svih opština Zlatiborskog okruga. U Užicu se, inače, nizom kulturnih, sportskih i drugih manifestacija obilježava Dan grada.
Kako je prilikom otvaranja naglasio Nikola Gogić, direktor Narodnog muzeja u Užicu, na više od 200 kvadrata izložbenog prostora raspoređeno je nekoliko stotina predmeta, fotografija i dokumenata iz vremena Užičke republike, vlasništvo ovog muzeja koji u svojim depoima ima izuzetno blago, preko 70.000 muzejskih jedinica. Užičani su, rekao je Nikola Gogić, ponosni na slobodarske tradicije ovog kraja 1941. godine. Kada je oslobođeno Užice, 24. septembra 1941. godine, u ovom gradu je tekao normalan život, a između ostalog, počela je da radi i Partizanska fabrika oružja i municije, jedina u Evropi, koja je sve do eksplozije 22. novembra kada je izginula čitava smjena radnika, proizvela 21.000 pušaka, 2,7 miliona puščanih metaka, 90.000 komada pištoljske municije, 20.000 komada pancirne municije, 3.000 ručnih bombi i više od 10.000 komada ostale eksplozivne municije. Oružje i ubojna sredstva slata su na front u drvenim sanducima na kojima je pisalo „Ne štedi”. Slobodna teritorija Užička republika trajala je 67 dana. Užice je tih dana bilo i centar ustanka u Jugoslaviji protiv njemačkog okupatora. U njemu se nalazilo vojno i političko rukovodstvo NOP-a, Vrhovni štab i Centralni komitet KPJ. U stvaranju te slobodne teritorije učestvovalo je 13 partizanskih odreda – Valjevski, Mačvanski, Posavski, Kosmajski, Prvi i Drugi šumadijski, Pomoravski, Kragujevački, Vrnjačko-trstenički, Kopaonički, Kraljevački, Čačanski i Užički partizanski odred. U stvaranju tadašnje slobodne teritorije učestvovali su, ali samoinicijativno, i Cerski četnički odred pod komandom kapetana Dragoslava Račića, Odred potpukovnika Veselina Misite, Odred poručnika Ratka Martinovića, i Odred popa Vlada Zečevića.
„Užička republika” je prestala da postoji 29. novembra 1941. godine. Pred desetostruko jačim i opremljenijim okupatorskim jedinicama Vrhovni štab na čelu sa Titom, CK KPJ i jedan broj boraca koji su brinuli o ranjenicima, morali su da se povuku prema Sandžaku. Na Kadinjaču, 14 kilometara od Užica, upućen je Radnički bataljon sastavljen od užičke omladine, nedovoljno naoružanih i neobučenih za borbu. Oni su se suprotstavili Njemcima, herojski, i – bezmalo svi – borbu za slobodu platili životom. Njemci su zatim sustigli i dio partizanskih jedinica u povlačenju prema Sandžaku. Ranjene partizanske borce su divljački likvidirali na Zlatiboru, a strijeljali su veliki broj pohvatanih boraca Posavko-tamnavske čete, Ibarske čete i Čačanskog odreda. U školi u zlatiborskom selu Šljivovica, Njemci su zapalili tri partizanke iz Posavsko-tamnavske čete.
Kada je, 1991. godine, sa Trga partizana u Užicu uklonjen Titov spomenik, učinjen je i pokušaj nadolazećih „demokrata“ da se minimizira značaj Užičke republike, i – šta više – da se ona proglasi za komunistički simbol. Tada je uklonjen i dio muzejske postavke o Užičkoj republici i, sredstvima Republike Srbije, počela da se priprema zajednička postavka o učešću partizana i četnika u stvaranju Užičke republike. Taj posao je ipak obustavljen, jer se pokazalo da su se četnici samo na početku ustanka protiv okupatora, u jesen 1941. godine, borili protiv Njemaca, da bi se zatim značajni dio njihovih jedinica stavio pod njemačku komandu „u borbi protiv komunista”.
Poslednjih godina značaj Užičke republike vraćen je u normalne okvire. Iako je spomenik uklonjen sa Trga partizana, i sklonjen iza zgrade muzeja u kojoj je postavka „Užička republika“, novootvorenu postavku u zgradi Narodnog muzeja u Užicu, koja je sada pred posjetiocima, čini i Titova radna soba iz vremena Užičke republike.
S. Tijanić