Po svemu sudeći osamdesetdevetogodišnji Bjelopoljac Božidar Šćekić najstariji je pjesnik na prostoru nekadašnje Jugoslavije, a njegova najnovija zbirka pjesama ,,Zvuci prošlosti”, u izdanju Pegaza, više nego dovoljno svjedoči o ovom književnom stvaraocu.
– Ova zbirka pjesama proizišla je iz mojih osjećanja i doživljaja iz ranog djetinjstva do današnjih dana, a upamtio sam i staro i novo Bijelo Polje i okolinu. Ima mnogo razloga za moju ljubav prema Bijelom Polju kojemu sam posvetio nekoliko pjesama. Takođe, pamtim rijeku Lim koja je svojevrsni i netaknuti ukras grada. Još kao dijete naučio sam da plivam u vodama Lima i bezbrižno pijem njegovu tada bistru vodu i uživam u njegovim talasima. Posebno mi je ostalo u sjećanju kada nas je Lim propustio da pređemo na njegovu drugu obalu i skrivamo se u šumama od raznih neprijatelja u Drugom svjetskom ratu. Sjećanja iz tih dana sam pretopio u stih i posvetio ih nekad bistrom i plavom Limu – pojašnjava Šćekić, kojeg poznaju brojne generacije Bjelopljaca s obzirom na to da je godinama uspješno radio kao profesor i direktor škole.
Drugi dio zbirke, dodaje, sadrži pjesme koje su proizašle iz njegovih sjećanja i doživljaja u Drugom svjetskom ratu i ratu nastalom raspadom Jugoslavije.
– U tim teškim danima doživljavao sam mnogo strahova, gubila se nada – sa suzama u očima kaže on, dodajući da su pjesme u trećem dijelu zbirke posvećene njegovim roditeljima, bratu i supruzi.
– Svakodnevnim sjećanjima na njih prizivam i doživljavam njihov život koji je bio težak, često donosio strah, tugu i nezadovoljstvo... Četvrti dio zbirke sadrži misaone pjesme koje se bave raznim pojavama i pitanjima. Pažljivi čitalac će, vjerovatno u stihovima moći da pronađe neke svoje doživljaje, težnje i nade, tragajući samo za dobrim, želeći da svijet i ljudi budu bolji, jer dobrota uz pjesmu živi, a mržnja uz strah i kajanje – kazao je Šćekić, koji staračke dane provodi u rodnoj kući u naselju Pruška, u ulici sa simboličnim imenom – Partizanska.
Kaže da mu je ovo sedma po redu knjiga. Tri zbirke pjesama i isto toliko putopisa, ali da je ovu najteže stvarao. S obzirom na to da u poslednje vrijeme slabije vidi stihove je diktirao gerontodomaćicama, koje ga u okviru javnog opštinskog rada svakodnevno posjećuju. Naglašava da ima još stihova koje treba da pretoči na papiru, ali nije siguran hoće li se usuditi da ponovo objavljuje knjigu.
Božidar Radivoja Gaša Šćekić rastao je u selu Potkrajci kod Bijelog Polja. Rođen je 1928. godine, a po završetku Više pedagoške škole i fakulteta radio je u Gimnaziji „Miloje Dobrašinović” u Bijelom Polju, gdje je predavao hemiju i biologiju. Nakon nekoliko godina otišao je na doškolovanje za medicinsku biohemiju, a potom se zaposlio u laboratoriji bolnice u Bijelom Polju, gdje je bio rukovodilac Kliničko-biohemijske laboratorije punih šest godina. Nakon toga, po želji tadašnje lokalne vlasti, prešao je na dužnost direktora Osnovne škole „Dušan Korać” u Bijelom Polju. Poslije šest godina prešao je u Zavod za školstvo u Bijelom Polju na dužnost savjetnika za nastavu biologije i hemije. Odmah je izabran za direktora Zavoda, a na toj dužnosti je ostao 18 godina, odnosno do odlaska u penziju. Za to vrijeme bio je savjetnik za nastavu biologije i hemije i pratio rad direkora škola.
Dosad je objavio sedam knjiga i to: tri zbirke pjesama – Posrnulo doba, Đavo čovjeka jaše i Skriveni izvori, tri knjige u prozi (putopisi) – Švajcarskim drumovima, Švajcarske raskrsnice i Prošlost za budućnost i poslednja knjiga poezije – Zvuci prošlosti.
Prema evidenciji Zavoda za školstvo u Podgorici objavio je preko 100 stručnih članaka u više stručnih listova i časopisa. Takođe je bio aktivni učesnik na više simpozijuma na kojima je referisao tekstove iz struke i o stanju rada direktora škola i profesora. Pored toga često je pisao u dnevnoj štampi osvrćući se na razna društvena pitanja. Volonterski se bavio i politikom, bio je predsjednik Opštinskog odbora Sindikata radnika društvenih djelatnosti, predsjednik Opštinskog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. U dva mandata bio je poslanik u Skupštini Republike Crne Gore. Više godina biran je za odbornika Skupštine Opštine Bijelo Polje.
Dobitnik je više društvenih priznanja i odlikovanja, od kojih treba pomenuti: Nagrada oslobođenja Bijelog Polja – „Treći januar”, Orden zasluge za narod, Orden rada, Zlatna plaketa Saveznog odbora pokreta „Nauka mladima” i druga priznanja.
Član je Uruženja književnika Crne Gore, Udruženja haiku pjesnika Srbije i Crne Gore, kao i Književne zajednice „Jugoslavija”.
Živi i stvara u Bijelom Polju.
Milovan Novović