Jedan od najznamenitijih srpskih junaka iz ustaničkih vremena i stvaranja srpske države, Karađorđev vojvoda i nesuđeni vožd Prvog srpskog ustanka, Stanoje Glavaš, bio je istovremeno jedan od najuglednijih šumadinskih domaćina iz predustaničkih dana. Na brojnim mjestima u pitomoj Jasenici, u srcu Šumadije, nalazili su se njegovi kovanluci, magaze, voćnjaci i plodne njive. Nadomak Smederevske Palanke, u Vodicama, i danas postoji pčelinjak na posjedu koji je nekada njemu pripadao. Međutim, posebno se isticao po junaštvu. Među ustanicima se govorilo – gdje je Glavaš, tu je i pobjeda.
„A, eto, nepravedno je zapostavljen u našem pamćenju. Zaobilazili su ga svi: i istoričari i pjesnici, slijepi guslari i pisci. Izuzeci su Sima Milutinović Sarajlija, Đura Jakšić i još poneki”, kaže književnik i novinar u penziji Predrag Cvetković iz Smederevske Palanke.
Nažalost, Stanoje Glavaš je bio žrtva izdaje koja, kako bilježi književnik i novinar Dragoljub Janojlić iz Smederevske Palanke, kao zla kob prati srpski narod odvajkada.
Skoro da je nepoznato da je Stanoje Glavaš ostavio iza sebe i brojno potomstvo. I to u familiji Stamatovića.
Kako u svojoj knjizi „Stanoje Stamatović Glavaš” piše Predrag Cvetković, Stanojev otac Dimitrije Stamatović i majka Marica oko 1760. godine doselili su se u Šumadiju iz jednog sela između Belog i Crnog Drima, u Debarskoj kotlini (inače potiču iz bratstva Radmanovića u Katunskoj nahiji). Taj kraj napustili su sa teškom mukom pošto su ih na to primorale okolnosti: česti upadi turskih i arnautskih zulumćara, pljačke, nasilja i ubijanja. Jedan broj porodica Stamatović zaustavio se na prostoru opštine Nova Varoš, dok se većina naselila u Sirogojnu. Po riječima Milana Stamatovića, predsjednika opštine Čajetina, danas u Sirogojnu ima više od stotinu aktivnih domaćinstava iz loze Stamatovića, jedne od najmnogoljudnijih familija u tom mjestu i široj okolini.
Dimitrije i Marica Stamatović namjeravali su da odu preko Save, u Srem. Usput, međutim, u dolini Ibra, umrlo im je jedno dijete. Sahranili su ga, nastavili put i zaustavili se u Varvarinu, ali su im tu umrla i druga dva djeteta. Tada su krenuli na sjever, a put ih je naveo u Glibovac, pitomo selo u blizini Smederevske Palanke, gdje su se zaustavili radi odmora. Mještani su ih lijepo primili, pa su se tu i nastanili. Stanoje se rodio 1763, a nedugo zatim rodili su mu se i brat Đoka i sestra Stana.
Već duže od dva vijeka u srpskom narodu žive, prepričavaju se legende o ovom srpskom junaku. Predrag Cvetković, i sam rodom iz Glibovca, piše da se Stanoje Stamatović Glavaš rodio 10. februara 1763. godine u Selevcu kod Smederevske Palanke, selu kome je baš tih godina palanački Hasan Paša promijenio naziv u Glibovac. Cvetkovićeva knjiga „Stanoje Stamatović Glavaš” izašla je iz štampe ovih dana, kako je zapisao – povodom 212. godišnjice Prvog srpskog ustanka 1804. godine, i 253. godišnjice od rođenja ovog junaka. Autor napominje da do sada nije napisana nijedna knjiga dostojna Glavaša kao junaka koga je iznjedrila sva turska surovost na srpskoj grudi, i – valja naglasiti – jednog od rijetkih ljudi u ondašnjoj Srbiji koji nikako nije volio vlast, već samo slobodu svoga naroda. Niko do sada nije zabilježio ni tačan datum Glavaševog rođenja, već su se ti podaci prije mogli naći u turskim i austrijskim dokumentima, konstatuje Cvetković.
– O Stanoju Glavašu mnogo više su znali razni austrijski, turski i francuski obavještajci iz tog vremena, koji su krstarili Srbijom prerušeni u emisare, putopisce, izaslanike, pa i sveštenike i diplomatske predstavnike. Bečki, carigradski i pariški arhivi puni su izvještaja o Glavašu, njegovom hajdukovanju i vojevanju u Prvom srpskom ustanku. I njegovom junaštvu – kazao je Cvetković.
Na više od 430 stranica, u knjizi „Stanoje Stamatović Glavaš” satkana su kazivanja vojvodinih savremenika i saboraca, podaci iz različitih rukopisa i dokumenata, faksimili, kao i brojne pjesme, zapisi i legende. Mnogi hajduci iz tog vremena, a i kasnije – junaci i vojvode srpske, izašli su ispod „Stanojeve hajdučke arterije”. On ih je naučio kako da se bore protiv Turaka. Predrag Cvetković još podsjeća na jedan veoma važan detalj: na razmeđi između 18. i 19. vijeka istorija je onoliko vozdigla Karađorđa koliko je Stanoja Glavaša gurnula u zaborav. Zato je želja autora ove knjige bila da se Glavaš izvuče iz zaborava, s obzirom da je odigrao jednu od najvažnijih uloga u podizanju ustanka 1804. godine.
Predrag Cvetković kaže da je kao Glibovčanin imao želju da se u ime mnogih poštovalaca Stanoja Stamatovića Glavaša tom knjigom skromno oduži njemu i njegovim zaslugama.
Na Sretenje, 15. februara 1815. godine, Glavaš je ubijen po nalogu Sulejman paše Skopljaka. Bio je kum na svadbi kod seoskog domaćina Jove Mitrovića koji je ženio sina, kada je stigla naoružana četa Turaka i likvidirala ga u neravnopravnoj borbi. Prema zabilježenim kazivanjima o tom događaju, izdala ga je nevjenčana žena s kojom se sastajao. Njegovu odsječenu ucijenjenu glavu su odnijeli i okačili ispred Stambol kapije u Beogradu. Međutim, već tokom noći, Stanojeva glava je nestala, da bi narednih dana krišom bila sahranjena zajedno sa njegovim tijelom. Glavaševa sestra Stana uspjela je da pomoću svojih poznanstava u Beogradu ukrade bratovu glavu, dopremi u Šumadiju i sahrani u grob gde je počivalo obezglavljeno tijelo ovog slavnog srpskog vojvode.
Danas postoje dva spomen-obilježja njemu u čast. Na mjestu prvog Glavaševog groba SUBNOR Smederevske Palanke ogradio je svojevremeno humku, i postavio spomen-ploču, iako su još 1902. godine, uz crkvene, državne i vojne počasti odatle eshumirani posmrtni ostaci Stanoja Glavaša i prenijeti u portu seoske crkve Svetih arhanđela Gavrila i Mihaila, gdje se i danas nalaze.
Tu mu njegovi Glibovčani, u vrijeme manifestacije „Glavaševi dani” i u drugim prigodama odaju poštu, trudeći se da tako sačuvaju i produže sjećanje na slavnog pretka. Valja napomenuti da se, mada to još nije sa stopostotnom tačnošću utvrđeno, u blizini Stanojevog groba nalazi i grob njegove majke. Glavašev potomak, Zlatiborac Adam Stamatović, predložio je da se, ako se to potvrdi, znameniti sin i njegova majka sahrane na jednom mjestu. Milan Stamatović se prilikom nedavnog boravka u rodnom kraju Stanoja Stamatovića Glavaša založio da se konačno uradi i muzejska postavka o ovom junaku. Njegovo ime trenutno nose osnovna škola i streljačka družina u Glibovcu, jedna ulica u Smederevskoj Palanci i jedan restoran u tom gradu. Na rijeci Konjska, između mjesta Brdnjak i Drugovac kod Smederevske Palanke, nalazi se i Stanojeva ćuprija.
Stamatovići su iznjedrili mnoge značajne ličnosti, a bili su i učesnici svih oslobodilačkih ratova vođenih na tlu Srbije, po čemu je ova familija prepoznatljiva u zlatiborskom kraju i šire. Za ovog junaka, a svog dalekog pretka, zainteresovali su se Milan Stamatović, predsjednik opštine Čajetina, i njegov prezimenjak Adam Stamatović. Tokom boravka u smederevsko-palanačkom kraju oni su u Baničini, u porti crkve Svetih arhangela Gavrila i Mihaila, položili cvijeće na Stanojev grob, a zatim posjetili i njegov prvi grob do koga se, nažalost, stiže zapuštenim puteljkom bez ikakvih oznaka koje bi putnika namjernika dovele do mjesta prvog počivališta nesuđenog srpskog vožda.
– Interesovanje za naše porijeklo naročito je intenzivirano kada se time počeo baviti Adam Stamatović. Od ranije se znalo da je Stanoje Glavaš naš predak, a sada smo ozbiljnije ušli u postupak da se to i dokaže. Nadamo se da će i ovim što radimo i za šta se zalažemo on dobiti zaslužno mesto u srpskoj istoriji – kazao je Milan Stamatović.
On i autor knjige Predrag Cvetković s pravom smatraju da je vrijeme da se ispravi istorijska nepravda prema Glavašu, jer bi, kaže, bio grijeh da se zaboravi sve ono što je učinio za Srbiju i srpski narod. Na njegovo junaštvo treba podsjećati, pogotovu mlađe naraštaje, a djelo književnika Predraga Cvetkovića je prvi ozbiljan korak ka tom cilju. Stamatovići sa Zlatibora su već preduzeli konkretne korake, tako što su pomogli da se štampa ova knjiga, a sve će učiniti da podstaknu pisce na Zlatiboru i istoričare iz užičkog kraja da se pozabave ličnošću i nespornim djelom Stanoja Stamatovića Glavaša.
Svetislav Tijanić