Starina osamdesetdevetogodišnji Vučeta Furtula umjesto da danas prisustvuje po pozivu svečanosti povodom 71 godine oslobođenja Beograda, svoju, kako je kazao, patriotsku i ljudsku dužnost obaviće u svom rodnom Kovrenu.
– Obući ću uniformu bivše JNA, sa majorskim činom i staviti sva odlikovanja koja imam i sa stavom mirno pozdraviti u pravcu Beograda moje preživjele borce, ali i odati poštu stradalim saborcima koji su doprinijeli da danas živimo u slobodi – kazao je juče Furtula.
Inače, on je prije tačno 71 godinu, kad su tadašnja Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije i Crvena armija oslobodile Beograd, današnju prestonicu Srbije, okupacije njemačke vojske, bio neposredni učesnik.
Sjeća se, kako kaže, danas svega. Pogotovu, akcija u kojoj je učestvovalo ukupno osam partizanskih divizija, pod komandom generala Peka Dapčevića i vojne snage bivšeg SSSR-a, koja je trajala osam dana. „Vraća mi se potpuno film. I sve mi prolazi kroz glavu”, kaže Furtula.
Dodaje da mu je žao što već drugu godinu zaredom, zbog slabog zdravlja nije u mogućnosti da bude u Beogradu, kao jedini učesnik oslobođenja ovog grada, sa područja bjelopoljske opštine.
– Žalim što nijesam u prilici da sa još nekolicinom nekadašnjih učesnika u borbi, desetinama njihovih potomaka, ali i poštovalaca antifašističkih tekovina budem kraj spomenika oslobodiocima Beograda. Da se vidi kako sa pleća nas bivših boraca u poznim godinama sija ordenje, dok se oko nas vijore proleterske i zastave država bivše SFRJ sa petokrakom.
Ističe da je pretprošle godine kad se slavilo sedam decenija od oslobođenja Beograda, nosio najupečatljiviji transparent „Smrt fašizmu sloboda narodu”, kao borac slavne Prve proleterske brigade, držeći u ruci povelju koja mu je dodijeljena kao oslobodiocu Beograda.
– Kad već nijesam mogao da odem za Beograd, želim na ovaj način preko mog „Dana” da pošaljem poruku mojim saborcima, koji su u Beogradu danas na proslavi, da sam u mislima sa njima, i da sam ponosan na sve ono što smo uradili da generacije i generacije nakon toga žive u slobodi, sreći i blagostanju. Da se nikad više ne ponove oni slavni ratni dani – poručio je juče Furtula.
Kaže da se ne smije zaboraviti istorija proletera, i da se mora pamtiti slavna bitka za oslobođenje.
– Dok budem živ slaviću 20. oktobar. I ovako bolestan, sa ponosom oblačim ovu slavnu iniformu i pokazujem svoje ordenje, kaže Furtula, koji i danas živi u svom selu Kovren, u Vranešu kod Bijelog Polja.
On podsjeća da je tog dana, kad je oslobođen Beograd, a on bio borac Prve proleterske brigade imao samo 16. godina.
– Crvena armija sa tenkovima i kaćušama, praćena pješadijom zauzela je Savski most i željezničku stanicu. Četiri proleterske divizije zauzele su Topčider a dvije Banjicu. Moja Prva proleterska sa Dedinja je napala i zauzela Autokomandu, Slaviju, Vukov spomenik i Terazije. Tu na Terazijama su se na palati Albanija nalazila tri mitraljeska gnijezda, koje su uništila naša tri bombaša. Onda se Miladin Perović iz Danilovgrada popeo na sprat i podigao našu zastavu Prve proleterske divizije. Samo sam ja bio iz Bijelog Polja, i na to sam ponosan – kazuje Furtula, sa ponosom obučen u vojnu uniformu, sa odlikovanjima i znamenjima na svojim grudima.
Po završetku rata i konačne pobjede nad fašizmom, Vučeta se kao mlađe godište demobilisao i vraća se u svoj Stožer sa dvije rane na koje je, kako reče, i danas ponosan. Jer, proći kroz brojne borbe i velike bitke a ne zaraditi bar jednu ranu nije baš lijepo. Na ramenima je imao čin zastavnika, a grudi su mu krasila blistava odličja, koja ni danas, svako 20. oktobra, ali i kad se slave ostali slavni datumi iz bitke za slobodu, okači na grudi i sa ponosom nosi i pokazuje. Dva ordena za hrabrost, dvije medalje zasluga za narod, ali i medalju za narod.M.N.