NjUJORK – Prema svim mjerilima politika Vašingtona prema Rusiji je propala, ocijenio je američki časopis „Forin Polisi” i dodao da je Moskva, iako pati od diplomatske i ekonomske izolacije pod međunarodnim sankcijama predvođenim SAD, ipak uspjela da ugrozi čitav niz američkih interesa, posebno u Ukrajini, Siriji i sajber prostoru.
Novi pristup prema Rusiji trebalo bi da bude prioritet predsjednice Hilari Klinton ili predsjednika Donalda Trampa odmah 2017. godine, ali do sada nijedan kandidat nije ponudio viziju koja bi riješila taj problem, smatra FP.
Klintonova prikazuje ruskog predsjednika Vladimira Putina kao negativca iz crtanog filma, a Tramp prema Moskvi gleda kao prema potencijalnom savezniku, prenosi sajt Telegram.hr.
Najčešća zajednička politika SAD i demokratskih i republikanskih administracija, više od tri decenije, bila je ili zavisnost o nadi da Moskva može da bude potpuno poražena ili da može da postane prijatelj i demokratski kolega.
Međutim, Rusija se ne demokratizuje, a još je velika sila na svjetskoj pozornici, piše FP i dodaje da bi sledeći američki predsjednik, kada je riječ o Rusiji, trebalo da ima na pameti sedam stvari.
Prvo, ne radi se samo o Putinu, piše časopis. Važno je prepoznati da američki problemi s Rusijom nisu isključivo tu zbog Putina. Oni su geopolitičke prirode. Niti Putinov odlazak, niti šira promjena vlasti ne bi riješili taj izazov.
Putin rezonuje u skladu sa stogodišnjom tradicijom ruskog strateškog promišljanja i njegova spoljna politika ima veliku podršku elita. Geopolitičko rivalstvo velikih sila je neizbježno, nezavisno o unutrašnjoj politici. Sledeća američka administracija, nastavlja FP, trebalo bi da shvati da se politika Moskve ne može jednostavno podijeliti u područja saradnje i ona neslaganja.
Kao drugu tačku FP navodi da bi Ukrajina trebalo da prestane da bude zamrznuti konflikt.
„Ruska agresija protiv Ukrajine bila je jedan od početaka nove eskalacije tenzija i nepovjerenja koje danas definišu odnos SAD i Rusije. Vašington je na to pokušao da odgovori međunarodnim sankcijama i diplomatskom izolacijom kako bi primorao Moskvu da se povuče iz Ukrajine. Rusi su, međutim, odgovorili sopstvenim protivmjerama, recipročnim sankcijama. Rješenja za sada nema, Ukrajina je i dalje ratno polje”, navodi FP.
Treća tačka o kojoj bi trebalo da razmišlja SAD je iskreni dijalog o Evropi, piše časopis.
„Moskva i dalje ima dovoljnu snagu kako bi oblikovala bezbjednosno okruženje u Evropi. Što se toga tiče, zadatak za sledećeg američkog predsjednika jeste da uspostavi održiv evropski bezbjednosni okvir, sa ruskim učestvovanjem, na duži rok”, navodi se u tekstu.
FP kaže da bi neposredni cilj nove američke administracije trebalo da bude da održi integritet NATO-a kao garanta evropske bezbjednosti i da bi Vašington trebalo da pokuša ponovno da pokrene razgovore sa Moskvom oko uloge Rusije u bezbjednosnoj arhitekturi Evrope.
Na četvrtom mjestu FP pominje više kontrole naoružanja.
Čak i uz smanjenje nuklearnih snaga pod raznim ugovorima o kontroli naoružanja poput ugovora START iz 2011, Rusija je još jedina zemlja koja može da uništi SAD kao funkcionalno društvo u 30 minuta, piše FP.
Ali, nije riječ samo o nuklearnom naoružanju, nego i o onom konvencionalnom. Rusija je drugi najveći prodavač oružja poslije SAD. Ruska prodaja oružja Iranu, na primjer, ostaje najveća briga Izraelu, Saudijskoj Arabiji i Turskoj na Bliskom istoku, dok prodaja naprednog oružja Kini pali alarm u Japanu i Južnog Koreji i komplikuje američke napore da garantuju bezbjednost u istočnoj Aziji, navodi časopis.
Sledeća na listi je saradnja sa Rusijom u Aziji.
„Zadržavanje širenja uticaja Kine u današnjem svijetu je nemoguć zadatak. Umjesto toga, sledeći predsjednik bi trebalo da napravi fleksibilne koalicije sa drugim velikim silama kako bi usmjerili kineski uticaj da ne ugrožava američke interese, ili, još bolje, da radi u korist Vašingtona”, navodi „Forin Polisi”.
Taj list dodaje da bi Rusija mogla da bude jedan od tih partnera ako bi Sjedinjene Američke Države mogle da izbjegnu situaciju u kojoj bi Kremlj zapravo bio poslovno i strateški zavisan o Pekingu.
(Tanjug)
Sirijska kriza zahtijeva hitnu pažnju
Dalje FP piše da, nakon kolapsa pregovora o prekidu vatre i humanitarne katastrofe koja se odvija u Alepu, sirijska kriza zahtijeva hitnu pažnju.
„SAD nema bolji izbor nego da sarađuje sa Rusijom, koja je nakon intervencije u septembru 2015. postala jedan od ključnih igrača. Razgovori sa Moskvom o Siriji neće imati veće šanse za uspjeh osim ako oni ne budu uključivali i razgovor o širem krugu problema, poput onih u Evropi”, piše u tekstu.
Na kraju, FP ističe da bi Vašington trebalo da pokaže da ispunjava svoja obećanja.
„Kao i u Hladnom ratu, postoji ideološki element današnjeg američko-ruskog rivalstva. Međutim, umjesto da zagovara komunističku klasnu borbu, Moskva je usmjerena na to da potkopa američki kredibilitet. Hladni rat je u velikoj mjeri završio zato što su Rusi vidjeli SAD kao uspješno i prosperitetno društvo čiji bi model trebalo oponašati”, navodi časopis.
Sa druge strane, američki neuspjesi u Iraku i Avganistanu i posledice finansijske krize iz 2008. SAD više ne čine toliko privlačnom, a zadatak novog predsjednika će biti da to promijeni, ukazuje „Forin Polisi”.(Tanjug)