PIŠE: PREDRAG R. PETROVIĆ
Početkom 1738. godine, Mahmudbegović, od te godine skadarski paša, ponovo je sakupio vojsku za pohod protiv Kuča. Pozvao je i crnogorska plemena da mu se pridruže, ali je skup crnogorskih glavara odbio da Crnogorci učestvuju u pohodu protiv brđana. Sa znatnim snagama, skadarski paša Mahmutbegović je napao Kuče i Klimente, ali su Turci opet pretrpjeli težak poraz. Poslije izvojevane pobjede po R. Petroviću: „Osjetivši se pobjednicima i zadobivši veliki plijen, Kuči i Klimenti su napali i Podgoricu i Spuž”.
Od 1688. do 1740. je najduži period u kome su Kuči imali u odnosu na Turke najveću, odnosno, skoro potpunu autonomiju, koja je imala i dosta elemenata samostalnosti u toku te 52 godine. Od oslobađanja medunske tvrđave pa do vojnog pohoda Turaka na Kuče 1740. nastupio je period u kome su Kuči, a i susjedna brđanska plemena (sem Klimenata), uspješno ratovali protiv Turaka. Odolijevali su njihovim napadima, ili i sami napadali, i u devet ratnih sukoba ili su odbili, ili porazili tursku vojsku skadarskog paše, a i druge turske formacije, oslobodili Medunsku tvrđavu i napadali sa ostalim Brđanima Plav i Gusinje, Podgoricu i Spuž i učestvovali u odbranama drugih brdskih plemena od Turaka. U tom periodu su imali sa saveznicima iz brdskih plemena tri velike bitke u blizini medunske tvrđave u kojima su teško porazili vojske skadarskih paša: Boj na Malom Orljevu 1688, „Debeli boj” iste godine i „Boj na Velikom Orljevu” 1737. To je period sa najmanje međuplemenskih sukoba i razmirica među brdskim plemenima, a nasuprot tome plemena ratuju sa Turcima u Savezu brdskih plemena proglašenim na zajedničkom Zboru brđana održanom u julu 1688. godine, koji je stvoren za zajedničku odbranu, pod pokroviteljstvom Mlečana.
U korespondenciji sa predstavnicima Mletaka, Austrije i Rusije koju kučke vojvode i glavari vode oko podrške i sporazuma za vojne akcije protiv Turaka i za materijalnu i pomoć u oružju i municiji, po dokumentima iz Arhiva Kučkih vojvoda (Zaostavština Tomića, Arhiv SANU), vojvoda Radonja Petrović i vojvoda Ilija Petrović se često potpisuju sa „voevoda i gubernator vseh Brdah” (vojvoda i gubernator svih Brda), sa pečatom na kome je gubernatorski grb koji ima heraldičku osnovu grba mletačke Albanije (Mletačke provincije, koja je obuhvatala mletačko primorje sa Kotorom i Gornja Brda); (R. Petrović, ibid. st. 192a, 199, 203, 205, 206; Historijski arhiv Zadra, Spisi gen. prov. Moćeniga 1717- 1720 III 4; Archivio di Stato di Venezia Inq. di Stato dispacc dai Rettori di Cattoro b. 258; M. Miljanov, ibid. st. 118)
Savez brdskih plemena je bio plemenski vojni savez plemena gornjih brda, uspostavljen za zajedničku odbranu od Turaka, labave i fleksibilne strukture, koji je imao nekad više, nekad manje plemena u savezu, zavisno od toga koga su Turci napadali. Ali, imao je i vođstvo za zajedničku koordinaciju vojnih akcija brdskih plemena i vođstvo koje je pregovaralo i sklapalo sporazume i savezništava sa Mlečanima i drugim saveznicima u ratovima protiv Turaka preko tzv. guvernadurstva. U tom periodu Kuči i druga brdska plemena traže od Mlečana da prihvate njihovo podaništvo, a Mlečani su to nezvanično (da ne bi zaoštrili odnose sa Turcima) i prihvatili Kučima plaćanjem posade sastavljene od Kuča u medunskoj tvrđavi. Po ranijem dukalu (iz vremena Kandijskog rata), Mleci su plaćali i glavare u Kučima. U periodu postojanja i zajedničkih akcija Saveza brdskih plemena (u 1737. godine), vojvoda Radonja Petrović je po pozivu patrijarha i pozivu Austrije poveo 1.500 ustanika iz Brda u Srbiju da zajedno sa austriskom vojskom ratuju protiv Turaka. Taj period od 52 godine, kada su se u rukovođenju plemenom smjenjivale plemenske vojvode Ivan Iliković, Petar Iliković, Radonja Petrović i Ilija Petrović smatra se periodom u kome je pleme Kuči, iako u granicama Turske države, sem velike plemenske autonomije, pa može se reći i određene samostalnosti, imalo i veliki plemenski napredak u nekoliko oblasti plemenskog života, a to se može reći i za ostala brđanska plemena. Doprinosom četiri brđanska plemena – Kuča, Bratonožića, Pipera i Vasojevića –izgrađen je zajednički manastir Duga na obali Morače, na teritoriji Bratonožića, obnovljen je Manastir Đurđevi Stupovi, u Kučima su izgrađene crkve na Medunskoj tvrđavi, Kosoru i Ublima, kao i objekti u Donjoj Medunskoj tvrđavi i na Kosoru, sredstvima ruske pomoći, i proširena je teritorija plemena na dio Zetske doline, Plava i na dio planine Kom.Nastaviće se