PIŠE: PREDRAG R. PETROVIĆ
Topal-paša, rumelijski beglerbeg, napao je 1731. godine Pipere, kojima je u pomoć došao vojvoda Radonja Petrović sa 1.500 Kuča i drugih brđana, te su zajedno uspjeli da razbiju vojsku Topal-paše i proteraju je sa svojih teritorija.
Sledećih godina nije dolazilo do sukoba Brđana sa Turcima, jer je u turskim gradovima Skadru, Ulcinju i Podgorici došlo do pobuna i i sukoba između samih Turaka, a 1735. godine počeo je novi rat Rusije i Turske. Sukobi u Skadru su se nastavili, te Turci nisu mogli napadati Kuče. U rat je ušla kao saveznik Rusiji i Austrija, koja je preko patrijarha Arsenija i nadbiskupa Sume nastojala da podigne na ustanak i brdska i malisorska plemena.
Brđani su se 1737. godine odazvali pozivu na ustanak patrijarha, te su se ustanici iz Kuča, Pipera, Bratonožića i Vasojevića sastali kod Manastira Đurđevi Stupovi, a sa njima i ustanici Klimenata, Hota i Gruda i pod vođstvom vojvode Radonje Petrovića sa 1.500 ustanika nastupali ka Novom Pazaru, da se spoje sa austrijskom vojskom i srpskim ustanicima. Usput su zauzeli Bihor, napali Bjelo Polje, a u isto vrijeme druga brđanska plemena su napali nikšićku i spušku tvrđavu. Austrijska vojska je u svojoj ofanzivi imala veliki uspjeh u početku i zauzela veći dio Srbije, međutim zauzimanjem Niša, došlo je do zastoja poslije koga su Turci potisnuli Austrijance. Brđani su doprli do Novog Pazara, kada su ga Austrijanci već morali da napuste i kada su prešli u defanzivu, te su i brđani, da ne bi sami ratovali sa Turcima, morali preko Starog Vlaha, da se povuku na svoje teritorije u Gornjim Brdima.
Po nekim autorima u avgustu, a po drugim krajem 1737. godine, pećki sandžak-beg Mahmudbegović, napao je prvo Vasojeviće, popalio i mnoge prognao u Metohiju, a zatim napao i Kuče i Klimente sa velikom vojskom. Kuči su mu nanijeli teške gubitke na Medunu u bici poznatoj kao „Boj na Velikom Orljevu”.
M. Rašović detaljnije opisuje ovu pobjedu Kuča nad Turcima na osnovu zapisa M. Miljanova, koji je svakako zabilježio predanje o ovom boju, a mogao je imati i svjedočenje nekog od učesnika.
Mahmudbegović je sa vojskom krenuo iz tri pravca, iz Dinoša pravcem: Dinoša – Kule Rašovića – Medunska tvrđava, a iz Doljana pravcem: Doljani – Vrbica – medunska tvrđava i Zlatica–Kupusci–Kosor. Kuči su se rasporedili na Kunju zlatičkom pred Turcima iz pravca Zlatice, a glavnina je čekala Turke u medunskom gradu i na medunskoj ćafi, pred Turcima, koji su doprli do Rudina Ljakovića. Na Rašovića kulama je bilo raspoređeno manje odjelenje Kuča. Prvo je sukob počeo na Kunju zlatičkom, gdje Kuči, iako malobrojniji, potukoše ovo odjeljenje Turaka i priključiše se glavnini Kuča za odbranu tvrđave na Medunu. U to vrijeme stiglo je 60 Klimenata u pomoć Kučima i zauzeli su položaj na Pločama Ljakovića, južno od Donjeg Meduna. U isto vrijeme je prispjelo i oko 60 Bratonožića u pomoć Kučima i zauzeše položaj sa jednim odjeljenjem Kuča na Boljeku. Tako posjednuti položaji Kuča su okružili Turke sa tri strane. Turci su preduzeli napad, ali su bili odbijeni puščanom vatrom sa položaja Kuča, a kada redovi opkoljenih Turaka počeše da se komešaju, Kuči sa Klimentima i Bratonožićima napadnu jataganima i potpuno ih razbiju, te Turci počeše da u neredu odstupaju i bježe ka Velikom Orljevu, gdje je odstupnica u međuvremenu presječena. Glavnina turske vojske je na potezu od medunske tvrđave do Velikog Orljeva pretrpjela težak poraz, ali treća kolona Turaka se još borila sa Kučima kod kula Rašovića, te glavnina Kuča pohita u pomoć ovom dijelu svojih snaga. Tu je pridošla i pomoć Kučima, od Rovčana i tako pojačani, natjeraju Turke u bjekstvo i na ovom dijelu bojišta. Dio Turaka mahom viđeniji Turci, iz Podgorice, age i begovi i pašini sinovi, zatvore se u samu kulu Rašovića i odatle nastave odbranu. Kuči opkole kulu i zapale, te je tu izgorelo oko 70 viđenijih Turaka, pa su Turci taj gubitak od Kuča dugo pamtili.
Ovaj boj i epizoda sa Rašovića kulom je, sem u narodnim pjesmama, opjevana i u Njegoševom „Šćepanu Malom”: „Hodevardi divlji paša,/ Strašnom vojskom Kuče hara?/ Ilikova kula Raša,/ Hoće Turčin da obara./ Lete Turci niz orluje,/ Goga Rašov zaždi kulu,/ Bježi paša jadikuje / Ucvijeli mnogu bulu. / Turske vojske poglavari, / U toj kuli izgoreše,/ Ovakvi su za njih dari, / Neka Turci manje greše. / Bježi paša bez obzira, / I bez pola vojske svoje, / Neće rata neće mira, / Zlo mu nešto uho poje”...
(Nastaviće se)