Slike Lidije Nikčević mogu se narednih desetak dana pogledati u Perjaničkom domu na Kruševcu, galeriji Centra savremene umjetnosti Crne Gore. Mlada slikarka predstavila se postavkom 20-ak radova, uglavnom rađenih akrilikom na platnu, a koje je objedinila pod nazivom „Estetika urbanog ambijenta”. Postavku pored ovih čine i slike rađene tehnikom akvarela i kolaža. Otvarajući izložbu istoričarka umjetnosti Nataša Nikčević, ističe da se gledajući radove ove slikarke, čini kao da se ona rukovodi poetikom Lorana Heđija. Odnosno, da je na njenim radovima vidljiva „empatija i poetička osjetljivost za odgovarajuće fragilne antropološke konstelacije”.
- Lidija Nikčević, u ciklusu „Estetika urbanog ambijenta”, ima tu empatiju, približavanje malim realnostima, u kontekstu o kome govori Heđi. Prostor, odnosno urbana arhitektura čini osnovni kod njenih slika. Ta arhitektura obuhvata i centar i periferiju, pa su slike pored napuštene trafike, autobuske stanice, neke ogromne zgrade koje propuštaju ponegdje svjetlost. Njihova atmosfera slična je onoj na slikama Edvarda Hopera, jer otuđenost je njihova velika tema – kaže Nataša Nikčević. Istoričarka posebno naglašava da mlada umjetnica u vremenu simulakruma i simulacije, svojim radovima preispituje jedno od temeljnih pitanja savremene umjetnosti – što je slika danas? Kako kaže slikarka ovom izložbom htjela je da objedini svoja dosadašnja stvaralačka istraživanja. A, cilj joj je da se likovnošću, estetikom bavi istražujući urbane motive, a na što ukazuju i neki nazivi njenih slika kao što su „Kontrast”, „Svjetlost”, „Kompozicija”.
- Primarni cilj mog slikarstva je da prikažem osnovne likovne elemente i da se bavim likovnošću – kaže Lidija Nikčević. Zato, dodaje slikarka, ona se bavi prostorom, ali ne na iluzionistički način, kako je to činjeno kroz istoriju.
- Kod mene je prostor jedan novi prostor slike, koji pokušavam da gradim slikajući urbane elemente, a koji konstruišu novi element koji funkcioniše sam za sebe, odvojeno od realnog svijeta, iako su njegovi dijelovi preuzeti iz realnosti – dodaje slikarka. Figure na njenim slikama su „klasične” - prepoznatljive.
- Prisustvo figure meni služi kako bih naglasila kontrast između motiva. Kao što postoje komplementarne boje, usuđujem se da karakter komplementarnosti pripišem motivu. Jer, sve te ljudske figure dobijaju snagu u kontrastu sa svim tim strogim geometrijskim formama, pa se tako pojačava kontrast, naboj, suprotnost dva motiva – čovjeka i grada – kaže Lidija Nikčević. Kada su njene slike u pitanju, dodaje ona, nepravedno se u prvi plan ističe narativni momenat. Ističe da je najviše zanima likovnost. Ipak, njene slike odišu posebnom atmosferom.
- Jeste, bitno mi je da predstavim ambijent, atmosferu koja izaziva neko osjećanje, otkrivanje neke patologije grada, gdje je pojedinac dodat, manje važan motiv, kojeg je progutala ta ogromna arhitketura, i koji gubi svoju individualnost i zapada u egzistencijalnu krizu – dodaje Lidija Nikčević.
Ž.J.
Uskoro magistar
Lidija Nikčević je rođena 1992. godine u Nikšiću. Osnovni i postdiplomski-specijalističkim studijama slikarstva na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju završila je 2015. godine u klasi profesora Branislava Bana Sekulića. Trenutno je na dvogodišnjim magistarskim studijama na istom fakultetu, u klasi profesora Ratka Odalovića. Imala je četiri samostalne izložbe, a učestvovala je na više kolektivnih izložbi, likovnih kolonija i projekata. Dobitnica je brojnih stipendija, nagrada i priznanja.