PIŠE: MILjAN STANIŠIĆ
Istaknuti pojedinci iz tajnih društava uspijevali su da se infiltriraju i u najviše instance država, pri čemu nijesu izvršavali i usmjeravali političke, ekonomske i društvene tokove, već sprovodili ciljeve svojih tajnih organizacija: „Događalo se ne tako rijetko, u istoriji ne samo malih, nego i velikih zemalja, da političari koji su se našli na njihovom čelu nisu bili ličnosti koje su usmjeravale političke i ekonomske tokove zemlje, nego prenosne karike navidljivih vlada; tako je narod neminovno postajao objekat manipulacije... U mutnim vremenima, od davnina do danas, dolazilo je gotovo po pravilu, do bujanja tajnih organizacija i vjerskih sekti, koje su realnost transformisale u fantaziju sa zagonetnim simbolima, kako bi lakše ostvarili svoje zakulisane ciljeve... Masonske organizacije kontinuirano djeluju gotovo tri vijeka. Mnogi istaknuti državnici svijeta, kraljevi i carevi, književnici, naučnici i drugi bili su članovi masonskih loža. Čak 17 predsjednika SAD pripadalo je ovom redu. Više od 150 godina sudbinu Amerike, njenu dobrobit određivali su pretežno članovi masonskog bratstva”. (dr Smilja Avramov, n.d.) O tome piše i dr Džon Kolman u knjizi „Hijerarhija zločina – Komitet 300 (naslov originala: dr John Coleman, Conspirators’ hierarchy: The story of the Commitee 300, 1992), koji je bio visoki profesionalni oficir tajne službe koji se u toku karijere upoznao sa mnoštvom tajnih dokumenata, koji su se kosili sa utemeljenim demokratskim i civilizacijskim stremljenjima, pa je zbog toga napustio posao i izabrao težak i rizičan put da objelodani mrežu tajnih društava, njihovu hijerarhiju i aktere, kao i ciljeve kojima teže. Od tada su na njega i njegovu porodicu krenule ucjene, prijetnje, klevete, napadi, od agenata i doušnika instruisanih od tajnih službi koje je on razotkrio, a sve sa ciljem da ga zaplaše i odvrate od njegovih istraživačkih poduhvata razobličavanja tajnih organizacija: „Bio sam dobro upoznat sa svim dobro znanim tajnim društvima, kao što su Kraljevski institut za međunarodne poslove (RIIA), Vijeće za spoljne poslove (CFR), Bilderberška grupa, Cionisti, Masonerija, Boljševizam, Rosenkrojceri i čitav niz njihovih poddruštava. Kao oficir tajne službe, čak i prije toga kao student, u prvom Britanskom muzeju u Londonu, sve sam ih temeljno proučio, kao i znatan broj drugih poddruštava za koje sam mislio da su Amerikancima dobro poznati... Imao sam priliku da vidim niz strogo povjerljivih dokumenata sa neuobičajeno očiglednim sadržajem. Ljut i ogorčen onim što sam tamo vidio, krenuo sam na put s kojeg od tada nisam skretao, s namjerom da otkrijem koja je to sila koja kontroliše britansku i američku vladu, te njima upravlja”.
Da bi tajna društva ostvarila svoje ciljeve moraju djelovati konspirativno, iako se mnogi njihovi istaknuti članovi i izvršioci nalaze na važnim državnim poslovima, infiltrirani u legalnim državnim institucijama, zarobivši ih i kreirajući svoju politiku, o čemu dr Kolman piše: „Paralelna tajna vlada visokog sloja ne djeluje iz vlažnih podruma i tajnih podzemnih prostorija. Ona sebe stavlja u prvi plan u Bijelu kuću, u Kongres, u Dauning strit broj 10, u Britanski parlament... Ti ljudi su svima pred očima. Ti ljudi su sluge svjetske vlade – Novog svjetskog poretka”. Tajne zavjereničke organizacije su se vremenom prilagođavale situacijama i time doživljavale bitne tranformacije, kako po svome uticaju, tako i formama djelovanja, ali su ciljevi uvijek ostajali isti, a to je da zavladaju svijetom i uspostave svoj poredak, tzv. Novi svjetski poredak. Pripadnici tih organizacija kada su se dokopali nekih važnih položaja, među kojima i predsjednika država, nijesu usmjeravali političke i ekonomske tokove u interesu tih država, već su izražavali naloge neformalnih centara moći tajnih organizacija kao „države u državi”: „Među nama sigurno postoji velika većina koja je svjesna da ljudi koji stoje na čelu naših vlada nisu isti oni ljudi koji zaista upravljaju političkim i državnim pitanjima, kako unutrašnje, tako i spoljne politike... Otvorena zavjera protiv Boga i čovjeka, koja uključuje porobljavanje većine ljudi da opstanu na ovoj zemlji pošto ih snađu ratovi, kuga i masovna ubistva, nije baš dobro skrivana” (dr Džon Kolman). On apostofira zašto se djelovanja tajnih društava skrivaju i odgovara da je to zbog toga „što su im djela zla, pa moraju da se skrivaju, jer zlo ne može da opstane na svjetlu istine”.
(Nastaviće se)