U JU Muzeji i galerije Podgorica u četvrtak veče, u okviru Otvorenih dana nauke, a u saranji sa NVO „Društvo za izučavanje starina Mnemosina” drugo od predviđena tri arheološka predavanja održao je arheolog Dejan Drašković na temu „Antička Budva, od rimskog do hrišćanskog grada”.
Predavanje je bilo usmjereno na jedan period budvanske istorije i to onaj kada dolazi do društveno-političkih a time i ekonomskih promjena u III i IV vijeku, što se arheološki može pratiti po načinu sahranjivanja u budvanskoj nekropoli.
Budva je bila grad rimskih građana, što saznajemo sa nadgrobnih spomenika na nekropoli. Imena na ranim nadgrobnim spomenicima na nekropoli su uglavnom strana, što znači da Budvu prije svega naseljavaju ljudi koji su služili u državnoj upravi ili su bili ovdje zbog trgovine. Upravo, kasniji jednostavniji grobovi pokazuju da je Budva pogođena krizom, a stanovništvo počelo da napušta grad. Karakteristika kraja III stoljeća je pojava vila u okolini Budve (rusticae, odn. maritimae), kao u Petrovcu, Buljarici itd.
Drašković je nakratko i podsjetio na bogatstvo budvanske nekropole (zlatni nakit, izvanredni predmeti od stakla i keramike koji su stizali importom) i ponovio da se dobar dio budvanskog blaga čuva u muzejima u Cetinju, Splitu, Beogradu.
- Ostaci rimske Budve potvrđeni su nalazom izuzetno vrijednog mozaika iz vile urbane. Figuralni podni mozaik iz I vijeka prikazuje igru razigranih delfina i morskih čudovišta, koji se sada može vidjeti konzerviran u crkvi Santa Maria in Punta u Starom gradu. Međutim, usled neistraženosti i činjenice da je rimska Budva ostala zarobljena pod zgradama unutar bedema nama nedostaje podataka kako je izgledao rimski grad. Osim nekoliko arhitektonskih djelova neke javne zgrade, rimskog pločnika u podrumu muzeja i vječno pokrivenih termi o rimskoj Budvi se jako malo zna. Zato nam podaci sa nekropole ostaju jako bitni za rekonstrukciju života starih Rimljana – kazao je Drašković.
Pad rimske Budve je ubrzan velikom administrativnom reformom pokrenutom u IV vijeku, kao i sa napretkom varvara. Stvaranjem provincije Prevalis u vrijeme vladavine cara Dioklecijana i podjele carstva za vrijeme vladavine Teodosija I stavili su Budvu na periferiju provincije, na nestabilnu granicu između istočnog i zapadnog rimskog carstva.
- Jedino preostalo svjedočanstvo iz tih nemirnih vremena u Budvi je velika trobrodna hrišćanska bazilika, sagrađena u ranovizantijsko doba. Bila je bogato ukrašena kamenom plastikom, a najveću umjetničku vrijednost ima podni mozaik, otkriven u djelovima, sa izvanrednim prikazima antropomirfnih figurina, ptica, geometrijskih motiva, šesterokrake zvijezdem, svastika. Među nalazima od klesanog kamena postoji veliki broj koji su proizvod lokalnih radionica, ali najljepši komadi stizali od poznatih klesarskih centara – naveo je on.
Sudeći po drugomi arheološkom materijalu, bazilika je imala važnu ulogu za lokalnu zajednicu krajem VI i početkom VII stoljeća kada su dogodila velika etnička pomjeranja na ovim prostorima. Na osnovu svoje monumentalnosti u svakom pogledu, teško je ne zamisliti njen značaj u pomenutim demografskim procesima.
Obrazac transformacije Budve svakako nije jedinstven na jadranskoj obali. Ipak, on pokazuje kako jedan grad postaje ilirsko uporište, grčki emporion, rimski grad, a potom i srednjevjekovni grad ili Civitas Antiqua, kako se Budva i zvala u srednjem vijeku.S.Ć.
)){kind=small}
