PIŠE: MILjAN STANIŠIĆ
Poslije pobjede tragične boljševičke revolucije u Rusiji, tvorci te nakaradne ideologije pustili su svoje pipke i u našim krajevima. U svrhu komuniziranja Jugoslavije, oni su vrbovali pojedine kadrovike, školujući ih i obučavajući u cilju izazivanja revolucije i uspostavljanja sovjetskog boljševičkog sistema. Kako je srpski narod bio jedna od glavnih prepreka tajnim masonskim organizacijama za ostvarivanje njihovih ciljeva, planirali su da eho boljševičke revolucije prenesu na srpske krajeve. Lenjinov i Staljinov boljševički scenario primjenjivala je KPJ, čiji su kadrovi obučavani u SSSR, sa ciljem stvaranja uslova za izazivanje komunističke revolucije, što su i uradili koristeći okupaciju zemlje u Drugom svjetskom ratu da izvedu i revoluciju, čime su proizveli krvavi bratoubilački i građanski rat sa katastrofalnim posledicama, u kojemu je najviše stradao srpski narod. I u samom činu stvaranja Kraljevine SHS (Jugoslaviji) masonerija je odigrala ključnu ulogu, kao i kasnije kroz njeno postojanje, ali i njeno rušenje 90-ih godina 20. vijeka.
– Tri puta u njenoj sedamdesetogodišnjoj istoriji njena sudbina našla se u rukama tajnih ili polutajnih organizacija. To je prvi put bilo 1918. godine, kada su masoni (u to vrijeme najmoćnija tajna organizacija sa oko 6 miliona članova organizovanih u 40 hiljada loža u više od 130 zemalja), aktivno potpomogli konstituisanje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u okviru versajskog sistema, a na osnovu vojnih i političkih pobjeda Kraljevine Srbije u Balkanskim ratovima i u Prvom svjetskom ratu. Gotovo na isti način u život Jugoslavije uključila se i Kominterna, tada avangardna organizacija svjetskog proletarijata. Na Petom kongresu Kominterne, održanog 1924. godine, usvojen je plan o razaranju Jugoslavije, koji će ilegalna Komunistička partija Jugoslavije disciplinovano sprovoditi sve do u predvečerje Drugog svjetskog rata. Posledice toga plana bile su katastrofalne za srpski narod. U poslednjoj fazi postojanja Jugoslavije, u procesu njenog razaranja (1991–1995) bilo je uključeno čak nekoliko tajnih organizacija. Svi tzv. posrednici u jugoslovenskoj krizi bili su članovi jedne, a ponekad svih triju tajnih organizacija: Savjeta za spoljne poslove, Bilderberg grupe i Trilateralne komisije. Na istom zadatku našla se i katolička organizacija „Opus dei”.
Rušilački antisrpski karakter KPJ počinje da propagira od Treće zemaljske konferencije održane 1923. godine u Beogradu, gdje propagira pravo jugoslovenskih naroda na samoopredjeljenje do otcjepljenja, pri čemu okrivljuje srpsku buržoaziju za ugnjetavanje drugih naroda. Princip prava na samoopredjeljenje do otcjepljenja zagovarao je Lenjin, a jugoslovenski komunisti su to objeručke prihvatili. To pravo komunisti ne zagovaraju samo za Sloveniju, Hrvatsku, BiH, Crnu Goru, Makedoniju, već i za Kosovo i Metohiju i Vojvodinu, sa ciljem da u potpunosti osakate i obezglave Srbiju. Antisrpski, anticivilizacijski, totalitarni, destruktivni, satanistički karakter KPJ je pokazala u nespremnosti bilo kakvih pregovora, dogovora, konsenzusa, parlamentarizma, a sve u skladu sa svojom marksističko-boljševičkom ideologijom, o čemu svjedoče njeni politički projekti za rasturanje Jugoslavije i Srbije. Za taj cilj KPJ se udružila i sa nacional-šovinističkim organizacijama u zemlji, kao što su ustaše, VMRO i dr. Tako je KPJ 1932. godine pomagala ustanak ustaša u Lici, ubistvo kralja Aleksandra 1934. i dr. Poznat je i sporazum između ustaškog i komunističkog vođstva (Budak– Pijade) iz 1935. godine o uzajamnoj saradnji i pomaganju, sa ciljem da se sruši sve što je srpsko i pravoslavno.
Josip Broz Tito, visoko pozicionirani mason, došao je na čelo jugoslovenskih komunista 1936. godine, da bi već početkom 1937. godine u dogovoru sa Staljinom u Moskvi likvidirali svih 19 članova uprave KPJ. Kao i svaki okrutni diktator, Josip Broz je birao, smjenjivao i fizički uklanjao po svome nahođenju sve one koji su mu na bilo koji način smetali. U toku Drugog svjetskog rata, J.B.Tito i jugoslovenski komunisti su po ugledu na boljševike 1917. godine (dok je trajao Prvi svjetski rat), iskoristili stanje okupacije zemlje od nacifašističkog zavojevača da izazovu brutalni bratoubilački i građanski rat na srpskim etničkim prostorima, koji je iza sebe ostavio na stotine hiljada ubijenih Srba. Dogovorom velikih savezničkih sila, Jugoslavija je potpala pod interesnu sferu komunista, što je dalje prouzrokovalo da Tito u zemlji uvede diktaturu, što je rezultiralo novim srpskim žrtvama i drobljenjem srpskih etničkih prostora. (Nastaviće se)