Udruženje starih zanata i vještina „Nit” iz Podgorice realizuje projekat „Srpski vez – tradicija na nov način” koji se relizuje od 20. avgusta do 20. oktobra.
– Misija Udruženja „Nit” je revitalizacija starih zanata i vještina, njegovanje nematerijalne kulturne baštine, unaprjeđenje položaja starih zanatlija i bolji plasman i redizajniranje proizvoda starih zanata s ciljem približavanja potrebama savremenog kupca. Njegujemo etničke posebnosti i kulturnu baštinu naroda, kroz revitalizaciju stare vještine i približavanje te vještine novim generacijama putem savremene primjene i novog dizajna, na upotrebnim i odjevnim predmetima – kazala je direktorica Udruženja Smiljana Radusinović.
Ona je istakla da su bogatstvo i raznolikost narodne tradicije njegovani kroz forme usmene i pisane narodne književnosti, narodnog graditeljstva, slikarstva, narodnih vjerovanja i običaja, ali i kroz elemente domaće radionosti, poput tkanja, veza ili pletenja.
– Pod vezom se podrazumijeva način ukrašavanja tekstilne ili kožne podloge provlačenjem najčešće tekstilne ili metalne, odnosno kožne niti pomoću igle. Tako dobijeni motivi predstavljali su vrlo važan ukras na odjeći i tekstilnom pokućstvu u tradicionalnoj kulturi srpskog naroda, gdje je srpski vez po bogatstvu i ljepoti visoko kotiran. Pored toga što je predstavljao ukras na odjeći, vez je bio pokazatelj društvenog statusa, materijalnog stanja, uzrasta, regionalne i nacionalne pripadnosti. Od oblasti do oblasti vez se razlikovao, tako da je u nekim krajevima gdje živi srpski narod bio bogatiji i raznovrsniji i samim tim poznatiji. Kosovo i Metohija izdvajaju se svojim bogatim vezom na ženskim košuljama – kazala je za ,,Dan” Radusinović.
Centralna aktivnost projekta je održavanje radionice veza „Srpski vez - tradicija na nov način” na kojoj će polaznice učiti ili usavršavati srpski vez na platnu.
– Imamo 19 polaznica radionice koja je počela 19. septembra i predviđeno je da traje tri sedmice ili oko 60 radnih sati. Na radionici nastaju upotrebni i odjevni predmeti: podmetači za čaše, razglednice, jastučnice, vrećice za hleb, eko torbe, tunike i drugo. Na kraju projekta, biće štampana brošura „Srpski vez - tradicija na nov način”, kojom će se prezentovati rezultati ovog projekta – kazala je Radusinović.
U narodu je vez bio vrlo važan i čest način ukrašavanja odjeće i tekstilnih predmeta koji su se koristili u domaćinstvu.
– Govoreći o daljoj prošlosti, postoji mišljenje da su Srbi i prije doseljavanja na Balkan poznavali vez. U srpskim manastirima srednjeg vijeka naročito je njegovan vez i izrađivana je i vezom ukrašavana crkvena odjeća i razni svileni predmeti potrebni za bogosluženje. Ovaj vez radile su kako monahinje, tako i monasi. Van manastira vez su izrađivale djevojke i gospođe na dvorovima srpskih vladara i plemića. On je bio sastavni dio obrazovanja uglednog ženskog svijeta u srednjem vijeku. Materijali koje su tada vezilje koristile isti su kao i na vizantijskim dvorovima i manastirima, a to su bili: svilena tkanina, svileni konac i srebrna ili pozlaćena žica. Teme za vez uzimane su iz ikonografije. Osim crkvenog i veza na dvorovima, u srpskom narodu rađen je i njegovan narodni vez – kazala je Radusinović.
Projekat „Srpski vez – tradicija na nov način” podržao je Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
A.Ć.
Stari zlatovez
– U seoskoj zajednici vez je predstavljao prevashodno ženski posao. Djevojke su u djetinjstvu upućivane u vještine izrađivanja vezova radi pripremanja djevojačke spreme kao jednog od neizostavnih elemenata svadbenih običaja. Odjeća i tekstilno pokućstvo potrebno u budućem domaćinstvu, djevojka je morala da obezbijedi – i darove za rodbinu muža, peškire za ukrašavanje svatova, konja i kola na svadbi, što je sve činilo djevojačku spremu. Od oblasti do oblasti vez se razlikovao, tako da je u nekim krajevima gdje živi srpski narod bio bogatiji i raznovrsniji i samim tim poznatiji. Kosovo i Metohija izdvajaju se svojim bogatim vezom na ženskim košuljama. Jedan od karakterističnih vezova je zlatovez, korišćen često i u narodnoj nošnji. Metalnim nitima koje su mogle da budu srebrne ili pozlaćene vez se izvodio na platnenim i svilenim djelovima odjeće i ukrasnim tekstilnim predmetima, najčešće peškirima i maramicama – pojasnila je Radusinović.