Pažnju javnosti ovih dana privukla je knjiga iz pera Borisava Jovića ,,Kako su Srbi izgubili vek” čiji podnaslov ,,Tragična sudbina Srba u zajedničkoj državi” dočarava sadržaj ovog izdanja. Knjiga je promovisana u izdavačkoj kući ,,Službeni glasnik”, koji je uz ,,Adria-mediu” i njen izdavač. Nekadašnji politički funkcioner, predsjednik Predjesdništva SFRJ (1990-1991), učesnik i svjedok mnogih ključnih događaja devedesetih godina, progovovara u svojoj knjizi o prohujalom dvadesetom vijeku, o tragičnoj sudbini srpskog naroda i tome kako i zašto nas je ona zadesila.
Da prekine ,,zavjet ćutanja” i progovori o mnogim znanim i neznanim događajima iz naše novije istorije, našeg sagovornika je potakla, kako kaže, želja da dok je živ svojoj naciji kaže šta ima i šta se dešavalo dok je on bio na vlasti.
- Pisanje ove knjige je prije svega stvar moje unutrašnje potrebe. Očekivao sam sve ovo vrijeme da će o ovome progovoriti istoričari, jer je to stvar savremene istorije od sudbinskog interesa za srpski narod, za njegovu budućnost. Niko nije progovorio o tom pitanju i ja sam smatrao da treba da učinim šta mogu, sa onim što znam. Nikako ne mogu da se složim sa tim da djeca na časovima istorije uče ono što nije istina. Ova knjiga treba da dovede do toga da istoričari dobro provjere o čemu se radi pa da to promijene, jer, ako su odluke AVNOJ-a bile istorijske i u korist srpskog naroda, to je jedno, a ako su podvala srpskom narodu, to je krupna stvar. Ovdje ima toliko činjenica nad kojim srpski istoričari treba da se zamisle, a srpki narod da konačno dozna istinu na koju ima prava. Mi smo prevareni kao majmuni! Uključeni smo da radimo protiv samih sebe toliko godina i lagali smo sami sebe da je sve to što radimo u našem interesu. Mi smo imali glupo rukovodstvo koje je vjerovalo. Srpski političari su svojim često pogrešnim i nedovoljno promišljenim odlukama i ponašanjem u kritičnim situacijama od osnivanja do raspada zajedničke države, samo olakšali neprijateljima srpskog naroda da ostvare svoje mračne ciljeve.
● Kako ste se Vi odnosili prema autoritetima, saradnicima, savjetnicima?
- Ja nijesam takav čovjek da više vjerujem ovome gore ili ovome dolje, više nego samom sebi. Oslanjao sam se na samog sebe i zbog toga sam bio u situaciji da nerijetko udarim glavom o zid, ali, to je pitanje karaktera, mentaliteta. Tito je okupio oko sebe poltrone koji su mu pomogli. To je istorija Srbije.
● Šta je okosnica Vaše knjige?
- Prije svega, ona iznosi na vidjelo činjenice koje razjašnjavaju ulogu pojedinih faktora u raspadu Jugoslavije i građanskom ratu devedesetih godina prošlog vijeka u kome je srpski narod, iako je jedini iskreno želio da se Jugoslavija sačuva, najgore prošao, a uz to sa svih strana optužen za najvećeg krivca. Raspad Jugoslavije je bio smišljeno planiran i izveden ali, njegovi ideolozi i realizatori moćnom propagandom pokušali su da zločin pripišu srpskom narodu. Ono što se u Jugoslaviji dogodilo devedesetih godina prošlog vijeka je posljedica političkih zbivanja koja su prethodila i to u dužem vremenskom periodu. Moja knjiga nastoji da uspostavi tu uzročnu vezu i da olakša realno razumijevanje događaja. Ova knjiga će imati smisla samo ako potakne na razmišljanje, ako dovede do rasprave, ako bude osporavana i odobravana, ako u vezi sa jednim, za srpski narod krupnim pitanjem prestane neobjašnjivo ćutanje. Samo u tom slučaju knjiga može pomoći da buduće generacije koje će upravljati ovom zemljom ne naprave greške slične onima u koje je zapadala srpska nacija u dvadesetom vijeku.
● Ako smo dvadeseti vijek izgubili, kako ocjenjujete naš hod kroz dvadeset prvi vijek, budući da smo dobrano zašli u njegovu drugu deceniju?
- Činjenica je da smo dvadeseti vijek izgubili i to opšte poznata. Tema moje knjige je, međutim, kako je i zašto do toga došlo. Nadasve do toga da smo izgubili državu, teritorije na kojima su Srbi vjekovima živjeli, zatim nacionalno jedinstvo i mogućnost da odlučujemo kao nacija. Dakle, imamo za rezultat činjenicu da smo danas rascjepkani, uz to, znamo i da smo bombardovani, da su nam rušeni mostovi, infrastruktura. Znamo da smo nazadovali, onako, ljudski upropašćeni. Kad skupite sve te činjenice, jasno je da je Srbija izgubila sve to što je izgubila.
● Među nastojanjima da u ovom vijeku makar dijelom povratimo izgubljeno, imamo i referendum u Republici Srpskoj. Kakav stav imate po pitanju ove inicijative?
- Na tu temu ne bih imao nešto posebno da kažem, nadasve jer nisam dovoljno upućen u tu situaciju, ali, mislim da treba biti oprezan i približiti se realnosti. Narod ne bi smio da plaća ni za kakve poteze političara.
● Jasno je da da smo za dobar dio izgubljenog tokom proteklih decenija sami krivi, međutim, imamo i činjenicu da smo tu gdje jesmo – između Istoka i Zapada, vjekovima rastrzani i u žiži interesa i pretenzija od teritorijalnih pa do svih drugih. Šta je to što možemo da promijenimo u ovom času?
- Nećemo promijeniti ništa. Jedni su na istoku, drugi na zapadu, a mi smo oni koji su u centru. I to je naša sudbina.
Mila Milosavljević
Da nam se istorija ne ponovi
● Spomenuste savremene istoričare i njihovu, uslovno rečeno, inerciju po pitanju rada na tome da savremeni svijet uvaži realne činjenice koje će znatno izmijeniti sliku o nama kao o agresorima prije svega. Šta je to što treba da naučimo iz svoje istorije koja se ponavljala i ponavljala, čak tri puta u vijeku koji smo kako kažete-izgubili?
- Mislim da iz naše istorije moramo da naučimo ono najvažnije, da ne dopustimo da nam se ponovi. To je za mene bio veliki podsticaj u pisanju ove knjige i da će takva biti na korist ovom narodu.