Zgrada Pošte na uglu Ulice slobode i Bulevara svetog Petra Cetinjskog uskoro će i zvanično biti proglašena kulturnim dobrom. Simbolika te zgrade je višestruka, od toga da je sama zgrada jedno vrijeme bila jedini dodir sa svijetom do toga da se na njoj nalazi, nažalost manje poznat reljef Vujadina Popovića koji je i autor zgrade, žena u pokretu koja simbolizuje i koja je predodredila razvoj grada. Da zgrada zajedno sa reljefom zaslužuje da postane zaštićeno kulturno dobro i sam se zalagao arhitekta Andrija Markuš, čovjek koji je u Podgorici prepoznat kao neko kome arhitektura grada znači više od profesije. On ističe da je Vujadin Popović obilježio arhitekturu Crne Gore pedesetih godina u toj mjeri da su u njegovim urbanističkim postavkama uočljiva prava pretskazanja i otvaranje vidika, sa viđenjem grada više od sto godina unaprijed, dajući mu nikad obrisani znak prepoznatljivosti.
- Lako je utvrditi da je autor kod projektovanja Pošte, i ne samo nje, pošao od reljefa obnažene djevojke. On formira svojevrsni paspartu za ovaj reljef da mu ništa od ostalog ne konkuriše. Na fasadi nije upotrijebio bilo kakav ispad, čak ni nadstrešnicu iznad ulaza. Išao je sa greškom da ne bi napravio grešku. Tek sada neko je izradio nadstrešnicu. On je tu upotrijebio krajnje jednostavnu konturu objekta – poput okvira slike, okvir za reljef obnažene djevojke. Reljef je bio inicijalni da osmisli sve ostale postupke koji su se prenijeli na čitav grad – prvo na pomenuti niz zgrada do Mosta Blaža Jovanovića, a potom dalje. Tako možemo reći da je figura žene u pokretu pokrenula i obilježila grad. Formiranjem tim pravcem Bulevara Petra Prvog širine 90 metara pokazao se izuzetnim vizionarom za grad koji je iz Drugog svjetskog rata, poslije bombardovanja od saveznika, izašao sa 5.000 stanovnika. Neuobičajeno je da se počne figurom, a završi sa fizionomijom grada, umjesto obrnuto. Iz tog razloga, da ne računamo značaj arhitekte Vujadina Popovića, pionira crnogorske arhitekture, ovaj reljef zaslužuje da uđe u amblem grada – navodi Markuš.
Kako dalje napominje da je Vujadin Popović svojim objektima i urbanističkim postavkama dao je inicijalne karakteristike Podgorice, koje su prihvaćene kao pravilo dalje gradnje.
- Osnovne karakteristike su intimnost, prepoznavanje podneblja, ambijenta i graditeljskog nasljeđa kroz savremenu interpretaciju svojim izrazom. Koliko god da se Podgorica bude širila, uvijek će se centar osjećati na mjestu koje je on obolježio. To je realizovao preko dva ukrštena pravca Ulice slobode, sa jedne strane, i Bulevara Petra Prvog, sa druge strane. Od objekata koje je tu projektovao najviše se ističu Hotel Crna Gora (1949–53) i Pošta (1948), kod kojih se u svakom dijelu prepoznaje majstor odmjerenih i izučenih poteza, široke likovne kulture. Ta dva objekta su istovremeno kapija Ulice slobode i početak savremene kulture u Podgorici – kazao je Markuš.S.R.
Značajnija djela
Djela koja su obilježila rad Vujadina Popovića su urbanistička postavka Podgorice (1945–53), Hotel Crna Gora, Pošta (1948), Stambenoposlovna zgrada P+3 u na uglu Ulice slobode naspram Robne kuće „Beograd”, ranije „NAMA”, Stambena zgrada u Ulici Novaka Miloševa, koja sa prethodnom čini „G” oblik (oko 1953), Stambena zgrada u Karađorđevoj ulici naspram zgrade Izvršnog vijeća (oko 1952), Hotel Onogošt u Nikšiću (1952–54); projektovao je i za Budvu i Tiranu, dok nemamo podatak šta je projektovao u Australiji od 1953 do 1999, ali se zna da su to većinom biblioteke u Melburnu.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.