KOTOR – Prekaljeni izviđači iz neformalne grupe „Torbeši“ okupili su se nedavno u Kotoru, a tokom trodnevnog druženja krstarili su brodom Bokokotorskim zalivom, ali i posjetili Njeguše, gdje su održane „Viteške igre Torbeši – Montenegro 2016“. Ističući da su se crnogorski izviđači tek lani uključili u ovu aktivnost, član Saveza izviđača Crne Gore (SICG) Lazar Božović kaže za „Dan“ da su „torbeši” počeli da se okupljaju 2009. godine, od kada su domaćini ovakvih susreta bile sve republike i pokrajine nekadašnje Jugoslavije. Crna Gora je bila zemlja domaćin ove godine.
– Članovi smo izviđačkih organizacija u svojim državama. Kategorija smo brđana i logistička smo podrška mladim skautima–izviđačima. Jednom ili dva puta godišnje okupljamo se o svom trošku, a svaki put domaćin je druga država. Ovdje su naši stari prijatelji sa kojima smo godinama radili širom nekadašnje Jugoslavije. Prisjećamo se tih zajedničkih trenutaka i družimo se bez ikakvih barijera. Ovdje su „torbeši” iz svih bivših republika, a tu su i dva člana iz Holandije i Švajcarske. Pokušali smo da im kao domaćini priuštimo sve što pruža ovaj kraj. Boka kotorska je ipak čarobno mjesto. Krstarili smo zalivom, vidjeli su kolo Bokeljske mornarice ispred katedrale Svetog Tripuna, a imali smo i izlet na Njeguše, gdje su održane viteške igre i organizovan ručak uz crnogorske specijalitete – kaže Božović, koji je bio predsjednik SICG od 1994. do 1998. godine.
Bivši dugogodišnji sekretar Saveza izviđača Jugoslavije Milutin Milošević pojašnjava da je torbeš vrsta žargonskog naziva. U stvari, riječ je o klubu starih prijatelja izviđača, a naziv torbeši dobili su zbog svojih čestih putovanja.
– Volimo da putujemo i da se viđamo sa prijateljima, a to je otprilike ono torbu na rame i putujemo, pa je tako nastao i naziv torbeši. Klub okuplja članove iz zemalja nekadašnje Jugoslavije, ali imamo i članove iz Belgije i Francuske. Viđamo se bar dva puta godišnje. Ima nas oko 70, ali se na ovim susretima nađe nas 30 ili 40. Na susrete u Kotoru došli su članovi iz Hrvatske, BiH, Srbije, sa Kosova, iz Makedonije i, naravno, Crne Gore, jedino nema Slovenaca. Postoje zvanične izviđačke organizacije sa Balkana, čije susrete i druženja plaćaju savezi, a mi smo neformalna grupa i sami finansiramo svoja okupljanja. Sastajali smo se po izviđačkim akcijama, ali smo poslije to pretvorili u zanimljiva druženja koja ničim nisu opterećena – naglašava Milošević.
On je podsjetio da izviđaštvo na prostorima nekadašnje Jugoslavije postoji od 1907. godine.
– Prilagođavamo se modernim vremenima, tako da se to više ne svodi samo na logorsku vatru, šator i odlazak u prirodu, što je još uvijek veoma važno. Imamo širi dijapazon aktivnosti koje pomažu da se mladi ljudi vaspitaju i da izrastu u korisne članove društva. Izviđači iz ovog dijela Evrope skoro uvijek su imali predstavnika u Evropskom komitetu, a trenutno je to Julijana iz Makedonije. Nismo toliko brojni, ali smo veoma zapaženi – naglasio je Milošević.
On je pozvao mlade ljude da se priključe njihovoj organizaciji.
– Roditeljima bih savjetovao da podrže izviđaštvo i da djecu usmjere ka izviđačkoj organizaciji – kazao je Milošević i dodao da u svijetu ima oko 40 miliona izviđača.
Uz dobar zalogaj i kapljicu, druženje torbeša trajalo je do kasno u noć, a učesnici su najavili dolazak na naredno druženje zakazano tokom 2017. godine u Sežani, u Sloveniji. B.M.
Prezentacija nacionalnih jela zemalja učesnica
U Domu izviđača na Muu torbeši su održali i prezentaciju jela iz kuhinja zemalja učesnica. Na štandu Hrvatske našle su dalmatinske delicije, ali i jela zagrebačke kuhinje. Po riječima Lade Štefek, osim kanapea sa inćunima i kaparima, na trpezi su predstavljeni dalmatinski pršut i panceta, razne vrste sireva, hib – specijalitet od smokve, kroštule, kaštelanski bademi, ali i domaće maslinovo ulje i vino.
Lijepo je bio aranžiran i sto učesnika sa Kosova, na kome su se našli domaće grožđe, crno i bijelo, ajvar... Ipak dominirao je šarski ovčiji sir, koji je tradicija prizrenskog regiona.
– Imamo i piliju, koja je jedna vrsta tijesta pečenog pod sačem, kao i rahat lokum, rakije i vina iz prizrenskog kraja, a ja sam donio i sirupe od ruže, matičnjaka, maline i nane, kao i od zove, koje sam sam pravio - otkrio nam je Orhan Košbašli, koji se bavi i crtanjem na porcelanu.
Biljana Kordić objasnila je da su na njenoj trpezi tradicionalna jela iz Srbije.
– Počeli smo od sremske kuhinje, pa su tako tu švargla i štrudla. Slijede domaći sirevi i turšija, organske jabuke i šljive. Prelazimo malo južnije, tako da su tu paprika spremljena na prijepoljski način, pita od heljde, a onda idemo jugoistočno, pa imamo presovanu pirotsku kobasicu i puno sira i peciva. Imamo na stolu i kolač iz Holandije jer je u srpskoj delegaciji i naš zet Roland – pohvalila nam se ova nasmijana Beograđanka.
Zeničanka Dijana Šarić izložila je na svom štandu organski paradajz, krastavce i pavlaku iz zeničke mljekare, trebinjska i prijedorska vina „vinogorje“, kao i piva iz raznih krajeva BiH,.
–Na našem štandu je i lijena pita i kadaif, zaliveni kolač koji vežemo za turski period, zatim goveđi sudžuk (pečenica), te četiri vrste sira – kazala je Šarićeva.