PIŠE: BUDO SIMONOVIĆ
Odluci Adolfa Hitlera i njegovih stratega da polovinom 1943. godine od muslimana formiraju 13. SS diviziju, po zlu čuvenu „Handžar diviziju“, neposredno je prethodilo nekoliko događaja i pojava, prije svega rastuće nezadovoljstvo muslimana prema Anti Paveliću i NDH, ali i prema Njemcima, koji ne čine ništa konkretno da poboljšaju njihov položaj.
Do Hitlera sve češće i sve glasnije stižu pritužbe da je zločinačka ustaška politika i samovolja muslimanima donijela veliku nesreću i uvalila ih u krvavo neprijateljstvo sa drugim vjerama i religijama, dotle da se sve glasnije i otvorenije među muslimanima propagira da im nema spasa sem da svemu u Bosni i Hercegovini okrenu leđa i isele se u Tursku.
Odluku o formiranju nove elitne SS divizije nesumnjivo je ubrzalo i to što je Hitler u to vrijeme doživio prvi i do tada najteži poraz – izgubio je bitku za Staljingrad, jednu od najvećih i najkrvavijih ratnih klanica u istoriji čovječanstva, a cijela njegova armija od oko 90.000 vojnika, na čelu sa komandantom, feldmaršalom Fridrihom fon Paulusom, položila je oružje pred armijom Sovjetskog saveza, što će, kako će se pokazati, biti prekretnica u Drugom svjetskom ratu i udarac od kojeg se Hitler nikada neće oporaviti.
Na ubrzavanje te odluke ponajviše je ipak uticao jedan memorandum koji je krajem 1942. godine „njegovoj ekselenciji Adolfu Hitleru“ uputio takozvani „Narodni odbor“, iza kojeg su, po svemu sudeći, stajali najljući muslimanski autonomisti.
U tom opširnom „pismu“ vođi Trećeg rajha prvo se napominje da su „Bošnjaci – Muslimani Bosne sastavni dio 300-milionskog islamskog naroda Istoka, koji svoje oslobođenje može postići samo u borbi protiv engleskog imperijalizma, jevrejstva, slobodnog zidarstva i boljševizma, na čelu sa njemačkim narodom, pod vođstvom njegovog Firera“. Potom se naglašava razočaranja u državni projekat NDH i politiku Anta Pavelića:
– Pošto je riješio problem Jevreja, koje je na energičan zahtjev njemačke vojne komande uputio u koncentracione logore – stoji dalje u ovom dokumentu – crni kler se oborio na pravoslavne Srbe. Iz Zagreba su pozvani ustaški bataljoni sa muslimanskim fesom u Bosnu i Hercegovinu da bi ubijali Srbe, dozivajući se pri tom muslimanskim imenima. Masovno ubijanje Srba prouzrokovalo je njihovo bježanje u šume i izazvalo ustanak. Srpski narod u Srbiji, ogorčen vijestima o ovom krvoproliću, pristupio je stvaranju organizacije „Osveta“, čije su jedinice u pograničnim područjima Bosne počele da pljačkaju i ubijaju muslimansko stanovništvo. Kad je izbio rat sa sovjetskom Rusijom, komunisti su iskoristili teškoće, pa je došlo do opšteg haosa, u kome su najviše stradali Muslimani. Dok su nas srpski četnici i komunisti ubijali u šumama, crni kler nas je u gradovima uništavao na drugi način: proglasio je Muslimane komunistima i preduzeo masovna hapšenja, naročito muslimanske omladine.“
Pošto su se pohvalili da su, uprkos teroru i stradanju muslimana od „crne mafije“, prvi dobrovoljci iz hrvatske države koji su otišli na istočni front da se bore za račun Njemačke bili muslimani, autori memoranduma kažu da su ubrzo i na rad u Njemačku krenuli Muslimani i Muslimanke da bi dokazali svoje „povjerenje i ljubav prema njemačkom narodu”.
„Kad su Njemačka, Austrija i Turska 1914. godine stupile u Prvi svjetski rat kao saveznice – podsjeća se dalje u muslimanskom memorandumu upućenom Hitleru – bosanske regimente su ubrajane među najbolje na ratnom frontu. To je bio izraz zahvalnosti Austriji za njeno časno držanje u doba 40-godišnje okupacije. U Prvom svjetskom ratu sa Njemačkom nas je povezivalo krvno srodstvo, sa Turskom islamska vjera i istorija. Činilo se da nam predstoji divna budućnost: da mi kao Muslimani našoj krvnoj braći, Njemcima, budemo most od zapada prema islamskom istoku sa 300 miliona Muslimana.“
Taj san se, kako kažu tvorci memoranduma, raspršio stvaranjem Jugoslavije na osnovu Versajskog ugovora.
„Za nas su ponovo nastupili crni dani. Sad nas nisu nazivali „crno-žutim“, „šutskorima“, već „petom kolonom, jer smo željeli i na tome radili da Njemačka umaršira u Jugoslaviju.“
Sjutra: ODZIV BIO MANjI OD OČEKIVANOG
Bosanski muslimani su Goti!
„Mi, bosanski Muslimani, nismo odani njemačkom narodu zbog trenutnog računa i interesa – poručuju tvorci memoranduma upućenog Hitleru – Iako živimo u ovoj zemlji u kojoj većinu čine slavenski narodi, iako govorimo bosanskim jezikom, koji je sličan srpsko-hrvatskom, po rasi i krvi mi nismo Slaveni, već gotskog porijekla. Mi, Bošnjaci, došli smo sa Sjevera na Balkan u trećem vijeku kao germansko pleme pod imenom „Bosni“ u doba rimske ilirske provincije. U VI vijeku rimsko ime naše zemlje zamijenili smo našim narodnim imenom „Bosna“. U našem starom jeziku „bosen“ znači dobar čovjek.; nasuprot tome, „bijesan“ znači „rđav čovjek“...