Istraživački centar MANS-a došao je do podataka koji, kako je saopšteno iz te nevladine organizacije, potvrđuju sumnje da je Ministarstvo zdravlja 2011. godine nezakonito, odnosno uz kršenje tenderske procedure, kompaniji Ekomedika dodijelilo petnaestogodišnji monopol na obradu opasnog medicinskog otpada.
Podaci kojima raspolaže MANS pokazuju da taj posao već sada podgoričkoj firmi godišnje donosi prihod od gotovo milion eura.
Opasni medicinski otpad je visokog rizika po zdravlje ljudi i životnu sredinu. Kako prenosi portal Vijesti, iz MANS-a podsjećaju da je Vlada u februaru 2010. godine usvojila koncesioni elaborat za upravljanje medicinskim otpadom, kojim je godišnja količina opasnog otpada u Kliničkom centru Crne Gore, opštim i specijalnim bolnicama i domovima zdravlja u državi, procijenjena na 654 tone.
Koncesioni elaborat predviđao je ugradnju opreme u osam zdravstvenih ustanova u Podgorici, Pljevljima, Nikšiću, Kotoru, Cetinju, Bijelom Polju, Beranama i Baru.
Tenderska procedura za dodjelu koncesije pokrenuta je mjesec kasnije, u martu 2010. godine, a od budućeg koncesionara je traženo da u prvoj fazi u opremu i građevinske radove investira 2,9 miliona, a poslije osam godina dodatnih 2,7 miliona eura.
Na tenderu je kao najpovoljnija izabrana ponuda konzorcijuma kojeg su činili Ekomedika i italijanska kompanija OMP eko, koja je imala iskustvo u upravljanju medicinskim otpadom.
Prema podacima do kojih je došao MANS, osnivač firme Ekomedika je slovenačka kompanija Imo rent, vlasnika Stana Polaniča, koja ima samo jednog zaposlenog i ne bavi se preradom medicinskog otpada. Polanič je istovremeno osnivač firme Imo real u kojoj zajedničko vlasništvo ima sa podgoričkom kompanijom Proinvest, slovenačkom firmom 3R inženjering i još nekoliko slovenačkih državljana.
– Jedan od osnivača firme Proinvest sa 50 odsto kapitala je akcionarsko društvo Industrijaimport – Industrijaimpeks iz Podgorice, u kojoj Sreten Đikanović i Janko Radunović imaju većinsko vlasništvo, odnosno oko 67 odsto vlasništva. Prema podacima iz Registra zaloga, Đikanović i Radunović su kod Hipotekarne banke založili sve akcije koje posjeduju u Industrijaimportu – Industrijaimpeksu – naveli su iz MANS-a.
Podaci do kojih je došao Istraživački centar te NVO pokazuju da se Industrijaimport – Industrijaimpeks u potpunosti ili djelimično pojavljuje kao osnivač još 12 firmi u Crnoj Gori, uključujući firmu Farmegra, koja od Fonda za zdravstveno osiguranje svake godine dobija milionske poslove za nabavku lijekova.
– Pored toga, zvanična dokumentacija koja se odnosi na tendersku proceduru davanja koncesije za preradu medicinskog otpada iz 2010. godine, koju je sprovelo Ministarstvo zdravlja na čijem je čelu tada bio ministar Miodrag Radunović, pokazuje da konzorcijum Ekomedika i OMP eko nije ispunio sve tražene uslove, zbog čega je njegova ponuda morala da bude odbačena kao neispravna – smatraju u MANS-u.
Kako navode, kao jedan od dokaza za učešće na tenderu Ekomedika je dostavila izvod iz registra Zavoda za statistiku Crne Gore o razvrstavanju privrednog društva sa djelatnostima koji se odnosio na drugu firmu, odnosno na Proinvest. Ova povezana firma se u tom periodu nalazila na istoj adresi kao i Ekomedika – Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 1A/VII.
Takođe, u uslovima tendera kao jedan od dokaza finansijske sposobnosti tražen je izvještaj o knjigovodstvenom stanju i finansijskoj poziciji investitora ili svake strane u zajedničkom poduhvatu, kao što su računi dobitka i gubitka, knjigovodstveni bilansi i izvještaji revizora za proteklu godinu. Ekomedika je dostavila izjavu u kojoj navodi da je osnovana 2010. godine i da ne posjeduje finansijske izvještaje, što je Ministarstvo zdravlja prihvatilo i time prekršilo tendersku proceduru.
Iz MANS-a podsjećaju da je ugovor o koncesiji na 15 godina zaključen u junu 2011. godine, a Ekomedika se obavezala da će iste godine staviti u funkciju pogone u Podgorici i Beranama, a 2014. u Baru i Nikšiću, dok će realizacija projekta na ostalim lokacijama zavisiti od realnih potreba i ekonomičnosti koncesije.
Zbog problema u dobijanju potrebnih dozvola za rad, Ekomedika je kasnila sa početkom realizacije ugovora i sa obradom medicinskog otpada startovala je tek u martu 2013. godine, dok su u 2015. godini objekti za preradu otpada postojali samo u Podgorici i Beranama.
– Ugovorom je neto cijena obrade otpada za količine do 654 tona godišnje utvrđena na 1,85 eura po kilogramu, ali nije poznato koji parametri su korišćeni za utvrđivanje te cijene. Takođe, definisana je i nezakonita odredba kojom Ekomedika u slučaju promjene zakona ili propisa, kojima se za nju uvode dodatne obaveze, ima pravo da traži primjenu povoljnijeg propisa – naveli su iz MANS-a.
Pored toga, iako se ugovor odnosi na otpad iz javnih zdravstvenih ustanova, njime se definiše da koncesionar za potrebe privatnih zdravstvenih ustanova i trećih lica mora vršiti usluge obrade otpada i sa tim subjektima zaključivati posebne ugovore.
– Ta odredba nije postojala u nacrtu ugovora o koncesiji i naknadno je dogovorena, a očito je da se njom daje mogućnost dodatne zarade koncesionaru i omogućava mu se monopol nad obradom medicinskog otpada u zemlji – smatraju u MANS-u.
R.D.
Tekst je sačinjen u okviru projekta „Nulta tolerancija na korupciju“, koji podržava Evropska unija EU). Za sadržaj teksta odgovoran je isključivo MANS, a stavovi iznijeti u tekstu se ni u kom slučaju ne mogu smatrati stavovima EU.