Nakon što ih je gusta magla u prvom pokušaju spriječila da osvoje planinu Starac i njegov najviši vrh Crni krš (2426 m.n.v.) planinari: Radojko (81), Vukašin (64) i Radule Đuričanin (34), svi pravnici, kao i doktor Milan Mikić (62), uspjeli su, ovih dana, da u drugom pokušaju dođu do željenog vrha te prelijepe planine.
Inače, prisustvo na tim nebeskim visinama, vremešnog Radojka Đuričanina, nekadašnjeg sudije Ustavnog Suda Crne Gore, podstiče na razmišljanje da upravo nekad i čovjek upravlja svojim godinama, a ne godine njime, ili da u životu nema pravila ili granice nečega i nečemu.
Kako se u priči za „Dan” prisjetio mlađani Radule, gusta magla, koja se zadržala sve do oko 17 časova, a koja im je dozvoljavala vidljivost na samo petnaestak metara, omela ih je na Ilindan, da se sa južne strane, iz pravca Babinog polja, popnu na Starac. Ali, upravo im je kaže i osvježila pamćenje na prošlogodišnji uspon, u istom sastavu, uz Vasojevićki Kom, kada im je onemogućila da uživaju u pogledu, ali ne i da osvoje sami vrh Piramidu, o čemu je „Dan” tada pisao.
Blago razočarenje zbog tadašnjeg odustajanja ispod samog vrha, motivisalo ih je, kaže, da nakon kraćeg vremena, pokušaju ponovo, ovoga puta sa sjeverne strane, iz pravca Čakora. Vedar dan i odsustvo magle dalo im je jasnu predstavu u kakvim ljepotama su bili spriječeni da uživaju prilikom prvog pokušaja.
– Relativno ravna pješačka staza od prevoja Čakor pa ispod Đevojačkog krša i prevoja Dio (preko kojeg je inače nekada išla najkraća veza između Plava i Peći) dovela nas je u podnožje planine. Da bi se izašlo do vrha, odatle se ipak moralo malo pomučiti. Najviše zbog nepreciznosti mape NP „Prokletije”, čiju je, jasno ucrtanu stazu debelom crvenom linijom, na terenu bilo pronaći prava „umjetnost”, ako ona uopšte i postoji. Ipak poslije nekih 6 sati hoda osvojen je najveći vrh Starca Crni krš (2426 m.n.v.). Interesantno je da kamenje na samom vrhu Starca, izdaleka gledano, odaje utisak blago crne boje što je najvjerovatnije i uticalo da ovaj vrh dobije taj simboličan naziv (kako je i označavano u dosadašnjim topografskim kartama opštine Plav), te je čudno zbog čega je u mapi Nacionalnog parka ovaj vrh preimenovan, u, prilično etimološki neestetski naziv Bandera. Pogotovo što je istim tim terminom imenovano još nekoliko vrhova u Plavu – najveći vrhovi Visitora i Kofiljače. Stiče se utisak da je ipak previše „bandera” po plavskim planinskim vrhovima, a na štetu izvornih toponima – naglašava Radule Đuričanin.
Kad smo već kod simbolike i etimologije, Radule ističe i to da se sa najvećeg vrha Starca jasno vidi zbog čega je ova planina dobila takvo ime. Naime, kako dočarava, planina Starac čitavom svojom dužinom od oko 2,5 km proteže se u obliku ćiriličnog slova S, ili potkovice, tako da odaje utisak pogurenog starca, što ne umanjije njenu ljepotu, kao ni ljepotu pogleda na Babino polje, Ridske krše, Kofiljaču, Gusinje, Plavsko jezero, Visitor, Goleš, Komove...
– Nakon kraćeg odmora, sa vrha se spuštamo do mjesta sa južne strane planine do kojeg smo, prilikom prvog uspona kroz maglu, nekako došli, a odatle produžujemo do nižeg vrha Starca (2352), sa kojeg smo se vratili na Čakor poslije ukupno 9 sati hoda i 18 prepješačenih kilometara. Pored sve ljepote, ono što nam je privuklo pažnju jeste i 8 starih kamenih grobova na prevoju Dio, od kojih je jedan dug čak 3 metra, a o kojima nemao nikakvih saznanja, osim da se protežu pravcem zapad-istok, pa ako bi neko imao bilo kakvu informaciju o čijim se grobovima radi, bilo bi dobro da obavijesti javnost i zadovolji našu znatiželju. Međutim, ono što je bilo najzanimljivije i što uvijek privuče najveću pažnju ljudi koje srećemo pri svakoj našoj planinarskoj ruti jeste moj stric Radojko, koji sa svojih 81 godinu bez problema savladava ove, nimalo lake, vrhove, i koji nam, pričama iz svog bogatog životnog iskustva, uvijek olakša i učini još zanimljivijim ove naše pohode – zaključuje svoju priču Radule Đuričanin.N.V.