Autor: JAKOB AUGSTEIN
Ljetnja pauza protiče u znaku burke i srednjeg prsta šefa SPD-a Zigmara Gabriela. Nimalo prijatne slike, ali tako je: njemački političari polako sustižu Donalda Trampa. Zigmara Gabriela koji desničarima pokazuje srednji prst i vladajuću CDU koja razmatra zabranu nošenja nikaba i burke – povezuje bespomoćnost sa kojom takozvani etablirani političari reaguju na podršku javnosti zahtjevima krajnje desnice. I zaista, kako reagovati na te zahtjeve: napadom ili pristajanjem na njih?
„Tvoj otac je volio Njemačku, a ti je uništavaš“, dobacili su Zigmaru Gabrielu tokom pokrajinske izborne kampanje u Donjoj Saksoniji, a on im je na to pokazao srednji prst. Kao što je Lili Alen pjevala Bušu: “Fuck you very much”. Gabrielov otac je bio nacista i on je više puta pokazao koliko mu je zbog toga teško. Iz sjedišta SPD-a je stiglo saopštenje da srednji prst “nije primjerena forma komunikacije”, ali da je Gabriel samo čovjek. Dobro, to smo znali.
Kultura dijaloga u Njemačkoj se u poslednjih nekoliko mjeseci toliko srozala da je kontekst optužbe upućene Gabrielu samorazumljiv. Riječ je naravno o migraciji i njenim posledicama po Njemačku. Optužba da se Njemačka uništava “uvozom stanovništva” liči na nacističku uvredu i u tonu je lažne zabrinutosti autora novodesničarskih medija koji se pitaju: “Da li smo svi mi samo sredstvo fundamentalne izmjene sastava jednog suverenog naroda?”
Kako bi političari trebalo da reaguju na sve ovo? Zigmar Prst Gabriel nedavno je desničare nazvao “čoporom”. U vladajućoj CDU su skloniji približavanju nego izopštavanju. Nema drugog objašnjenja njihovog predloga zabrane burke. “Burka je instrument zlostavljanja”, napisao je glavni i odgovorni urednik ‘’Bilda’’, Julian Reichelt. Kao da niko ne primjećuje da u Njemačkoj skoro nema žena koje nose burke. Kada se Hrišćansko-demokratska unija i ‘’Bild’’ otisnu u avangardu feminizma, vrijeme je da se zabrinemo. Čuvena njemačka feministkinja Alice Schwarzer bi, osim bruke, zabranila i mini suknju. To je barem dosledno. Ali dosad nismo vidjeli ni CDU, ni ‘’Bild’’ u borbi protiv svih oblika diskriminacije žena. Estetske operacije bi bile prvi korak. Da li su masivne intervencije na ženskim tijelima koje ovih dana gledamo po evropskim plažama zaista dobrovoljno preduzete? Emancipovana muslimanka svoju burku barem može da odbaci i spali, što je na svom Tviter nalogu prenio i ‘’Bild’’-feminista Reichelt. Ali kako se žena oslobađa silikonskih usana i grudi?
Tu se naravno i ne radi o ženama, već o desničarskim biračima. Dok Gabriela uče lijepom ponašanju, na topao prijem kod njih je naišla rasprava o zabrani nošenja burke. Problem sa takvim zabranama, čija svrha je nešto sasvim drugo od onoga što se tvrdi, jeste da im nema kraja. U Francuskoj je burka zabranjena već godinama, ali to nije donijelo željene rezultate, jer ta zemlja nije sigurnija, a Muslimani integrisaniji. Nedavno je gradonačelnik Kana, u namjeri da zabrani još nešto muslimansko, izdao zabranu nošenja burkinija na plažama. Ako se sjećate Louis de Funès iz “Žandarma iz Sent Tropea”, znate da je na francuskim plažama nekada bilo zabranjeno skidanje. Danas je izgleda obaveza.
Sociolog Armin Nassehi napisao je u ‘’Frankfurter algemajne cajtungu’’ da je sastavni dio demokratije integrisanje opozicije u državne institucije. Parlament živi od kritike, koja je moguća samo ako postoji sloboda mišljenja. Demokratija je stoga “politička mogućnost da i manjina bude lojalna”. Ali šta se radi kada manjina poludi?
Preveo: Miroslav Marković
Peščanik.net
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.