Radnici u Crnoj Gori, naročito oni u privatnom sektoru su obespravljeni i nezaštićeni, oduzeta su im elementarna prava i to radna nedjelja od 40 sati, plaćeni godišnji odmor i prekovremeni rad, uplaćeni porezi i doprinosi na zarade i zaštita na radu, ocijenio je u razgovoru za „Dan” lider Radničke partije Janko Vučinić. Krivac za ovakvu situaciju, po riječima Vučinića je isključivo vlast.
– Kada kriminalci vode glavnu riječ u državi, onda ne treba da nas čudi što je takvo stanje sa radnicima kojima su oduzeta elementarna radnička prava. Danas su u Crnoj Gori radnici izgubili sva prava i izrabljuju ih za mizerne zarade od kojih ne mogu da obezbijede ni svoj biološki opstanak. U Crnoj Gori je na snazi divlji kapitalizam u kojem je radnik samo roba na tržištu i potrošni materijal. Da bi se to promijenilo, uslov svih uslova je smjena odnarođene i kriminogene vlasti – poručio je Vučinić.
Neoliberalni koncept ekonomije, kako je aktuelni režim ljepše nazvao poharu ekonomije i države, naglašava Vučinić, učinio je da od nekadašnjih radnika danas imamo najamnike i nadničare,bez ikakve socijalne sigurnosti,koji žive i rade od danas do sjutra u stalnom strahu od gubitka radnog mjesta.
– Vlastodršci u Crnoj Gori, koji se održavaju na vlasti kao udbaško-kriminalna organizacija su rasprodali nekadašnju društvenu imovinu, uništili nekadašnja najveća preduzeća i fabrike, pri čemu su najgore prošli nekadašnji radnici u tim preduzećima, koji su putem stečajnih postupaka istjerani iz tih preduzeća bez otpremnina, sa nepovezanim radnim stažom i neisplaćenim zaradama – rekao je on.
On je naveo nikšićku Željezaru kao primjer nekada najuspješnijeg preduzeća koje se pretvorilo u radničku noćnu moru.
– Radio sam u Željezari dvadeset i više godina. Bila je to fabrika koju smo doživljavali, mi koji smo radili u njoj, kao drugi dom. Drugačije su je smatrali oni koji su njom upravljali i koji su postavljani od strane kvazi političke i mafijaške organizacije koja je vršila vlast svih ovih godina i koji su fabriku potkradali i pljačkali. To im je, izgleda bilo malo, pa su onda počeli sa privatizacijama Željezare. Onda je to već bila otimačina i iživljavanje nad radnicima. Da ne spominjem Lejbenzona ili Brola i ostale protuve i bjelosvjetske fukare koje su nas pljačkale i koje smo morali trpjeti, jer su imali podršku i bili u sprezi sa vlastima. Sjetimo se samo MNSS-a, čiji su pojedini vlasnici i mendžeri bili u vrlo bliskim i rodbinskim vezama sa aktuelnim premijerom i koji su nekontrolisano potrošili 26 miliona eura kredita za koji je garantovala država i uz to imovinu Željezare koju su opljačkali. Kredit su vratili građani i to sa kamatama 33 miliona eura. To je stvar za državnog tužioca kao i sadašnje poslovanje fabrike, jer kako Toščelik radi i proizvodi, prije bi se reklo da fabrika služi vlasniku Tosjali holdingu za neke druge svrhe, a da je proizvodnja čelika samo pokriće. Danas je Željezara na izdisaju sa jedva sto i nešto stalno zaposlenih radnika i proizvodnju od nekih 2000 tona na mjesečnom nivou kada rade, a veći dio u godini ne proizvode – tvrdi Vučinić.
On podsjeća da su njemu u Željezari uručili otkaz.
– Mene su, na pravdi Boga, istjerali iz Željezare i kao predsjedniku sindikalne organizacije uručili otkaz. Osvetili su mi se što sam predvodio štrajk čeličanaca i što smo sa tim štrajkom uspjeli da se izborimo za povećanje plate – ukazuje Vučinić.
On ističe da nije lako izdvojiti koji radnici u Crnoj Gori su u najtežoj poziciji, jer je, kako je kazao, konkurencija prevelika.
– Kada bih rekao da su to radnici u KAP-u, možda bi se ogriješio o radnike u trgovinskim radnjama koji rade po 10 sati dnevno, bez slobodnog dana za 200 eura, ili prema svim onima radnicima koji su zaposleni na određeno, kojima otkaz visi nad glavom i zbog toga i njihove ekonomske zavisnosti moraju da trpe, ćute i rade, a u izbornoj godini i da glasaju kako im gazde kažu – naglašava Vučinić.
On kaže da sve to pokazuje da je pred radnicima teška borba za opstanak.
– Zbog toga je Radnička partija i otvorena za saradnju sa predstavnicima radnika i sindikatima u cilju borbe za radnike i njihova prava i u parlamentu a i van njega. Radnici se nikada ne smiju odreći i zapostaviti svoja najmoćnija oružja, a to su štrajkovi i protesti u čemu mogu uvijek da računaju na pomoć i saradnju Radničke partije. S obzirom na stanje u kome se radnici nalaze, štrajkovi i protesti tek predstoje – zaključio je Vučinić.
B.MARAŠ
Komisija za privatizacije nemoćna protiv mafije
Vučinić je na čelu Komisije za kontrolu i praćenje postupaka privatizacije i kako kaže to skupštinsko tijelo treba ukinuti do smjene aktuelnog režima i formirati specijalni tim od policije i tužilaca za privatizacije u okviru Vrhovnog državnog tužilaštva.
– Pokazali smo se nemoćni protiv mafije koja je uništavala i pljačkala naše fabrike i hotele i nikakve pomoći nije moglo biti od onoga što smo utvrdili, a to je da su sve te privatizacije koje smo ispitivali bile lopovske, pljačkaške i kriminalne u kojima su bili zastupljeni svi elementi organizovanog kriminala bilo da je to korupcija, pranje novca, pljačka ili otimačina koje su završene istjerivanjem radnika na ulicu. Sav naš rad se sveo na priču i na zaključke koje nijesu nikog obavezivali, ali da bude za utjehu onima koji su očekivali nešto od nas da uradimo je da smo iznijeli u javnost istinu o privatizacijama u Crnoj Gori – naglasio je Vučinić.