Na 14. Međunarodnom sajmu knjiga u Herceg Novom „Trg od knjige“, preksinoć su predstavljena dva programa „Stvaralački uzori i izazovi (Njegoš, Andrić, Lalić) Radomira V. Ivanovića, djelo koje je pored autora predstavio prof. dr Siniša Jelušić i djelo Miraša Martinovića „Drugog sunca luče”, koje su pored autora predstavili Vitka Vujnović i Marijan Miljić.
Prof. dr Siniša Jelušić je kazao da je jednom kratkom komentaru akademik Radomir Ivanović zapisao da iznad cjelokupnog Andrićevog beletrističkog i kritičkog opusa, mogla bi se kao osnovna ideja vodilja ispisati i rečenica: „Od kako znam za sebe uvijek sam razmišljao o književnim temama, književnim pitanjima, neumorno tražeći književni izraz za svaki svoj doživljaj i svaku svoju misao”.
– U ovom kontekstu valja dodati još jednu Andrićevu misao: „Ne bih se mogao sjetiti nijednog, ma i kratkog perioda u životu, bez Njegoševog stiha, bez misli o Njegošu”. Prosto mi se čini da naročito ovaj prvi dio, u kome se umjetnost i književna umjetnost određuje kao nešto što čovjeka čini boljim, a njegov život lakšim i ljepšim, u ovim vremenima krize duha, krize obrazovanja, pokazuje se fundamentalnom za razvoj mladog čovjeka. Čini mi se da bi ovo trebalo staviti kao neki uzor, neki stav koji upravlja razvojem mladih. Mihailo Lalić je za Radomira Ivanovića napisao da je pisac knjiga o knjigama. Riječ je o stvaralačkoj energiji koja još na sreću ne posustaje i koja je potpuno neuobičajna, ne samo za naše naučne prilike. Akademik Ivanović, u tom smislu, predstavlja danas svakako jednog od najznačajnijih poslenika na polju književnih izučavanja, ali i na polju kulture uopšte, koja se u najvećem djelu odnose na oblast književne istorije i književne teorije, ocijenio je Jelušić.
Akademik Radomir V. Ivanović, je kazao da preuzevši u potpunosti noetičko i poetičko opredjeljenje Tomasa Mana, Ivo Andrić ga najprije definiše kao vodeći stvaralački orijentir i tom prilikom zaključuje: „Moja vrlina je u tome što sam cijelog života znao da se divim drugima – nikad sebi, i da cijenim ljepotu već ostvarenih i potvrđenih djela koja su grijala dušu mnogim ljudima prije mene”, a nekoliko pasusa kasnije, u istom radu, i opredjeljenje: „Njegošu je teško naći ravna u našoj, pa i u evropskoj književnosti. Takav misaono slojevit, besprekoran u izrazu, pa uz to još i mlad pjesnik, rijetko se rađa. Gotovo da ni jedan njegov stih ne bi smio da se zastidi Šekspira”.
– Višedecenijsko bavljenje poetskom vertikalom: Njegoš – Andrić – Lalić učvrstilo nas je u uvjerenju da je riječ o stvaraocima i misliocima koji su savremenicima i nasljednicima služili kao autentični uzori, izvori i izazovi, što je potvrdio „sud vremena”, kao i naše analitičko iskustvo, kako u teorijskoj tako i u primjenjenoj ravni. U mom zemaljskom naporu objavio sam knjige: „Njegošev poetski govor”, „Njegoševa psihologija i filozofija stvaranja”, „Njegoševa poetika i estetika”, „Petar II Petrović Njegoš”, „Njegoševe poeme”, „Od Njegoša do Lalića” itd. O Andriću sam objavio jednu knjigu, zove se „Andrićeva mudronosna proza: znaci života i znaci umjetnosti”. O Laliću sam objavio više knjiga, to mi je primarna simpatija: „Romani Mihaila Lalića”, „Pisanje kao sudbina ili poetika Mihaila Lalića”, „Mihailo Lalić: monografija”. Za dva-tri mjeseca treba da izađe knjiga „Enigme i paradigme u djelu Mihaila Lalića”. Priredio sam i dvije knjige „Mihailo Lalić: međuratno književno stvaralaštvo”, gdje sam našao 36 u časopisima objavljenih pjesama, proze i kritike od 1935. do 1941, a onda sam priredio i „Izbor književnih razgovora” – kazao je Ivanović.K.M.