Priredio: Slavko K. Šćepanović
Kao da ste živi, pišem vam ovo pismo, moj posljednji pozdrav. Bili ste tu, u Podgoričkoj osnovnoj školi, u naponu svoje fizičke i duhovne snage, dajući od sebe sve da od onih malih, neoformljenih, slabašnih stvorenja, oblikujete duhovnog čovjeka. Hrvajući se sa bezbrojnim teškoćama krčili ste životnu stazu obraslu trnjem. Vodili ste borbu sa svima koji su kočili i bagatelisali vaš rad.
Svi, iz generacije u generaciju, popunjavajući borbene redove, žrtvujući se, polako ali sigurno, osvajali ste pozicije, težeći istom cilju: da svoju školu, narodnu školu, izdignete na visinu, da u njoj vladaju red i poštovanje pedagoških načela, koja će razgoniti mrak i zaostalost, i ostvarivati sjajnije vidike generacijama koje kroz nju prolaze. Htjeli ste i borili se za školu koja duhovno zrači i stvara moralne karaktere, kao što ste i sami bili. To ste htjeli, skromni i dostojanstveni, bez čežnje za visinama, znajući da su one varljive. Uspjeli ste. Vaša škola, Podgorička osnovna škola, koja je vaša krv, znanje i htjenje, visoko je izdignuta, izvršen je zadatak.
Počivajte mirno svi. A vas je više od stotine. Ja sam još tu, skoro usamljen. Trebalo je, zar, tako, da bih napisao ovu knjigu, ispunjenu vašim djelom i imenima, da ih sačuva od zaborava, da bude dostojan spomenik mlađim generacijama učitelja koji će se na vas ugledati i svojim pregnućima poći još dalje od vas, moji dragi drugovi, podgorički učitelji!
Na smotri smo, da se prozovemo, onim redom kako smo u Podgoričku školu stizali od 1788. do 1879: Stefan Marković, pop Todor Popović, Jevrem Lainović, Đorđije Armuš, Matija Zlatičanin, pop Zaharije Popović, Dimitrije Radetić i Đorđije Jovanović.Od 1879. do 1910: Zarija Radičević, Lazo Božović, Bajo Bracanović, Dušan Brkanović, Risto Marković, Milica Ilić, Omer Bibezić, Mustafa Hadžiahmetović, Pava Petković, Nikola Leković, Vidak Pejović, Krsto Nenezić, Stanko Marković i Katarina Ivezić. Od 1910. do 1945: Filip Protić, Nikola Racković, Anđa Đurašković, Ivan Čukić, Marko Vukčević, Đorđina Popović, Darinka Čukić, Mićo Vukčević, Nikola Radovanović, Jovan Ćetković, Nasta Bošković, Jefimija Miketić, Vaso Đuranović, Ljubo Bulatović, Milić Šćekić, Dalfa Besarević, Jovan Iličković, Vukosava Popović, Hristina Ćuković, Stojan Đurišić, Marija Čobeljić, Spasoje Brajović, Dušan Ivović, Božidar Radović, Radoje Vukčević, Filip Pavićević, Danica Petrović, Mileva Vukčević, Slavka Tomović, Ikonija Zeković, Vasilije Drakić, Aleksa Klikovac, Dušan Vukčević, Radule Ivanović, Mileta Petrović, Marko Jovićević, Berta Vujošević, Marija Asić, Đorđije Popović, Nadežda Senić, Nikola Dragović, Jelena Đurašković, Blagoje Lekić, Lazar Brajović, Mileva Begović, Miloš Šćepanović, Milutin Velimirović, Stanica Radović, Zagorka Tomović, Jovanka Tomović, Đorđije Radonjić, Ljubica Vukčević, Ljubomir Petrović, Danica Nenezić, Stanica Radović, Habiba Sarajlić, Selma Salahović, Julija Đinovska, Zora Popović, Stefanija Nenezić, Đoko Martinović, Mašan Popović, Radoje Radojević, Habiba Ibričević, Mileva V. Popović, Slavka Stefanović, Olga Martinović, Dragica Radulović, Krsto Vuksanović, Blažo Radulović, Milena Vukić, Miljka Perović, Milisav Brajović, Savo Jovanović, Zarija Perazić, Ljubomir Bošković, Ikonija Minić, Milan Vešović i Boško Iković.
(Nastaviće se)
Iz recenzije dr Rada Delibašića
– Pročitao sam rukopis „Podgorička osnovna škola“ od autora Miloša Gl. Šćepanovića i izvršio upoređenje sa nekim ranije objavljenim radovima o ovoj školi.
Očito je da je gospodin Šćepanović savjesno, brižljivo, i vrlo stručno pristupio sređivanju građe o Podgoričkoj školi, u kojoj je duže vrijeme radio, a čiji postanak i razvoj dobro poznaje. Izvršio je sistematizaciju podataka o učenicima i učiteljima, što omogućuje čitaocu da stekne potpuniju sliku o ovoj značajnoj prosvjetnoj instituciji.
Kraći uvodni dio, takođe, na odgovarajući način dopunjava sliku o školi i vremenu o kojemu je riječ. Građa koja je ponuđena u ovom kratkom rukopisu može poslužiti kao značajan prilog pisanju istorije Podgoričke osnovne škole.
Kratko rečeno, društvo, a posebno naučne institucije, i naučni radnici koji se bave istorijom školstva i prosvjete u Crnoj Gori, mogu biti zahvalni marljivom i vrijednom učitelju Šćepanoviću, što je prikupio, sistematizovao i sačuvao od zaborava dragocjene podatke o Osnovnoj školi u Podgorici što, naravno, ima i širi kulturno-prosvjetni i naučni značaj.