Masakr koji je duboko šokirao japansku javnost desio se u domu za invalide i osobe ometene u razvoju, a počinilac, dvadesetšestogodišnji Satoši Uemacu je bivši radnik tog doma, koji je otpušten zbog psihičke nestabilnosti i korišćenja opojnih sredstava.
Japanski mediji javljaju da je zločin mogao biti spriječen, budući da je osumnjičeni prethodno u više navrata izrazio želju da pobije veliki broj ljudi, starih i invalida.
Uemacu je 14. februara ove godine posjetio kancelariju predsjedavajućeg Donjeg doma japanskog parlamenta i pokušao da mu preda pismo, jednu vrstu manifesta u kojem poziva na ubijanje starih ljudi. Tog dana bio je odbijen, ali se vratio narednog i tada je osoblje kancelarije primilo pismo u kojem je on naveo da može ubiti 470 starih ljudi.
Policija prefekture Kanagava obaviještena je o sadržaju tog pisma i Uemacu je potom predat na staranje u psihijatrijsku bolnicu, gdje je, međutim, na zdravstvenom pregledu utvrđeno da je u mokraći imao tragove marihuane. Uz saglasnost ljekara, nakon dvije nedjelje otpušten je iz bolnice, nakon čega mu je zaprijetila tužba i zatvorska ili novčana kazna, budući da je u Japanu zakon vrlo strog kada su u pitanju narkotici, uključujući tu i one najlakše, poput marihuane.
Nakon hapšenja zbog sumnje da je koristio opojna sredstva Uemacu je tokom saslušanja u policiji izjavio „da je spreman da u svakom trenutku izvrši masovno ubistvo ljudi sa teškim invaliditetom, ako za to bude imao podršku japanskog naroda”.
Pored toga, Uemacu je na društvenim mrežama nagovijestio i konkretni metod izvršenja.
Iako su gnjev i mržnja Uemacua usmjereni prije svega na stare ljudi, koje krivi za gubitak posla, u domu u kojem je izvršio užasni zločin smješteni su i mladi sa posebnim potrebama. U trenutku izvršenja zločina u Domu za invalide „Cukui Jamajurien”, poprištu masakra, bilo je smješteno 149 ljudi, dobi između 19 i 75 godina, a u toj instituciji do sada nisu zabilježeni nikakvi problemi u vezi s tretmanom štićenika doma.
Uemacu je u domu radio od 2012. godine do februara ove godine, kada je prijavljen policiji zbog pomenutog pisma.
Ljekari bolnica, u koje su povrijeđeni prenijeti, izjavili su da je najveći broj žrtava imao povrede vrata i lica, a manji broj grudi i stomaka, što govori o velikom gnjevu i izrazitoj želji počinioca da prouzrokuje smrt.
Žrtve su napadnute na spavanju, u vrijeme kada je najveći broj osoblja odsutan, što govori da je zločin pažljivo isplaniran, kako bi gnusni efekat bio što veći.
Japanski komentatori ukazuju da je za ubistvo i ranjavanje tako velikog broja ljudi hladnim oružjem bilo potrebno puno vremena, kao i to da je dosta žrtava bilo nepokretno zbog bolesti ili urođenog invaliditeta. Najnoviji izvještaji pokazuju da je Uemacu najprije trakom vezao dežurnu medicinsku sestru.
Bezbjednosne kamere na lokalnom putu zabilježile su dolazak i odlazak počinioca sa mjesta zločina. Nakon krvavog pira, najtežeg masovnog ubistva u poslijeratnoj istoriji Japana, on se sam predao lokalnoj policiji.
Zločin nad starim i nepokretnim osobama u Sagamihari, nažalost, nije presedan u Japanu.
Početkom ove godine u toj zemlji uhapšen je dvadesettrogodišnji Hajato Imai, bivši radnik staračkog doma „S Amiju” u gradu Kavasaki, takođe u prefekturi Kanagava, za kojeg je utvrđeno da je u novembru i decembru 2014. usmrtio tri osobe starosti preko osamdeset, odnosno devedeset godina, bacivši ih sa balkona unutar doma.
On je, nakon hapšenja, policiji izjavio da je motiv za te dugo nerazjašnjene zločine bilo to što je htio da se dokaže rukovodstvu doma tako što će se prvi naći da vještačkim disanjem i masažom srca pomogne teško povrijeđenim osobama, koje je, ironično, on sam bacio sa velike visine.
Masakr u domu za invalide i osobe ometene u razvoju u Sagamihari najteže je masovno ubistvo koje je počinila jedna osoba u poslijeratnoj japanskoj istoriji. Prethodni veći masakr zabilježen je 2008. godine kada je pomahnitali Takahiro Kato, u to vrijeme star 25 godina, kamionom uletio u masu u tokijskom kvartu Akihabara i potom nožem izbo povrijeđene i slučajne prolaznike, ubivši sedam i ranivši deset ljudi. Motiv za taj zločin bilo je otpuštanje s posla.
Sve do danas najveći poslijeratni masakr u Japanu bio je zločin u osnovnoj školi „Ikeda” u gradu Osaki, gdje je tada tridesetsedmogodišnji Mamoru Takuma nožem usmrtio osmoro djece najmlađih uzrasta i ranio još 15 đaka i nastavnika.(RTS)