Piše:Veselin Lazarević
U jednom od testiranja, njegova sprava je radila neprekidno 157 sati i proizvela je 50 kilovata snage. Nigdje nije bila prikopčana, ni za jedan izvor energije, a njeno strujno kolo ostalo je potpuno hladno. Ništa se nije zagrijavalo, usijavalo, jer nije bilo nikakvog otpora i trenja koji oslobađaju toplotu pri prolasku ove energije...
U njegovom životu, posle demonstracije izuma, iznenada se pojavio izvjesni inženjer Feliks Frejzer, koji ga je uznemiravao i pritiskao da mu proda patent. Policija i FBI se nisu miješali, iako je Morej prijavljivao nasilje.
Marta 1940. godine, naučnik je bio ranjen, u svojoj laboratoriji. Pošto Morej nije bio pokoleban ni pokušajem ubistva, Frejzer mu je, u nastupu bijesa, sjekirom razbio kompleksnu Morejevu spravu.
Nakon toga, Moreju je laboratorija „odletjela u vazduh“, potom mu je pucano i na porodicu. Nemoćan, pronalazač se povukao u anonimnost i umro 1974. godine, ne ostavivši nacrte svog izuma.
Nekako istovremeno, u Americi su još dva istraživača eksperimentisala sa novim gorivima za pogon motora sa unutrašnjim sagorijevanjem. Čarls Nelson Pog je 1930. godine otkrio revolucionarni način sagorijevanja tečnog goriva, koji je potrošnju po pređenoj kilometraži smanjio na neznatan nivo, dok se izduvni gasovi nijesu ni primjećivali.
Njegov izum otkupila je neka strana kompanija, još dok je bio u početnoj faza testiranja. Pog je razvio tri modela novih karburatora do 1936, a te godine kompanija koja je otkupila patent, sudski mu je zabranila dalji rad...
Drugi istraživač, iz tog vremena, mladi mehaničar Tom Ogl, u svojoj garaži razvio je sistem razlaganja goriva koje se, pri ulasku u komoru za sagorijevanje, homogenizovalo sa vazduhom, i tako postajalo energetski daleko kaloričnije.
Na izduvnoj grani, takođe, nije bilo zagađenja ugljenovodonicima. Snaga motora, uslijed potpunog sagorijevanja kiseonikom oplemenjenog goriva, bila je dramatično veća nego što je bio slučaj kod svih pogonskih grupa koje su dotad bile poznate.
Tom Ogl je, neposredno pošto je postao punoljetan, uspio da proda patent. Ali, tvrdoglavo je nastavio da ga razvija u svojoj režiji. Zbog toga je prvo ranjen iz pištolja u svojoj garaži, a pošto se u 26 godini ponovo vratio radu na projektu, ubice su bile nemilosrdne. Naravno, ni njegova smrt nije rasvijetljena.
Stenli Mejer, svoj patent automobila na vodu, po svemu sudeći, duguje spoznaji tajne Tesline energije nulte tačke. I on je svoj motor pokretao proizvodnjom energije iz atoma vodonika, ekstrahovanog iz obične vode. Uspio je da fizički odijeli vodonik i kiseonik iz vode, ne koristeći proces takozvane elektrolize.
Ovo rješenje je potpuno na tragu besplatne Tesline energije nulte tačke. Gorivni derivat, dobijen iz ovako „pocijepane vode“, stvarao je ogromnu pogonsku energiju, da bi se sagorijevanjem u komori vodonik i kiseonik ponovo rekonbinovali, i umjesto izduvnih gasova – ponovo se stvarala voda. Stenli Mejer je svoj život završio 1998, a njegovoj smrti je prethodio sastanak sa misterioznim belgijskim investitorima u restoranu.
Pošto je završio večeru, otrovan – pao je na parkingu. Interesantno, pronalazač je na desetine puta svoj automobil testirao zajedno sa novinarskim ekipama koje je trebalo da posvjedoče da njegov izum nije prevara. Uprkos snimcima TV kamera, rad Mejrovog motora „ozbiljna štampa“ i „nauča javnost“ Amerike je, bez ikakve provjere omalovažavala, a njega nazivala „kontroverznim“ pronalazačem.
Žigosan je kao šarlatan, ali nije prestajao da radi na svojim rješenjima. Čitav niz automobila on je opskrbio ovim motorima. Nakon njegove smrti Mejrov brat nije imao snage i hrabrosti da nastavi njegov rad...
Golgotu, svakoga ko se u 20. vijeku dotakao promocije liječenja raka pomoću svjetlosnih frekvencija, prošao je i novinar Beri Lajns, odmah pošto je 1980. godine objavio knjigu o istorijatu bešćašća ljudi koji se predstavljaju kao svjetski autoriteti u proučavanju i liječenju kancera.
Uprava moćne Američke asocijacije ljekara prvo je vodila krstaški rat sa izdavačima u pokušaju da se knjiga nikada ne objavi, a kada se to desilo, Američko udruženje za borbu protiv ove najteže bolesti, u svojim saopštenjima, pokušalo je da čitav niz istraživača, koji su liječili kancer izazvan VKV virusom – svjetlosnom rezonancom, proglasi za ludake i šarlatane.(Nastaviće se)