Simpozijum kritike na 46. književnim susretima „Pjesnička riječ na izvoru Pive” u Plužinama ove godine bio je posvećen stvaralaštvu Petra Sarića, književnika s Kosova, rođenog u Banjanima kod Nikšića. Sarić je, čulo se na simpozijumu, najznačajniji srpski pisac sa Kosova i Metohije i jedan je od najznačajnijih pisaca savremene srpske književnosti. Objavio je pet knjiga poezije i nekoliko romana, ali, kako je kazao prof. dr Jovan Delić, neuporedivo je poznatiji kao romansijer, nego kao pjesnik. Ozbiljna istraživanja, ističe Delić, pokazuju da u Sarićevoj poeziji postoji linija koja bi se mogla nazvati autopoetičkom, a koja otkriva srodnost sa njegovom prozom. Književnik je, naglašava dr Delić, svojim životom i djelom potvrdio povezanost Crne Gore i Hercegovine sa Kosovom i Metohijom.
- Rođen je u Banjanima koji će mu ostati književna opsesija. Bezmalo cio svoj život, a nesumnjivo cio stvaralački vijek, proveo je na Kosovu i Metohiji, gdje je uz Danila Nikolića postao najznačajniji srpski prozni pisac naše južne pokrajine. On i i životom i djelom potvrđuje svoj iskaz „rođenjem smo otuda gdje smo se rodili, a dušom uvijek i bez ostatka s Kosova”, kazao je prof. dr Delić.
Sarićevi romani „Veliki Ahavski trg”, „Sutra stiže gospodar”, „Dečak iz Lastve”, „Petruša i Miluša”, „Strah od svetlosti” i „Mitrova Amerika”, čine respektabilan prozni opus, dodaje Delić. Sarićev roman „Sara” imao je nesumnjivo najveći uspjeh, ali je, smatra prof. dr Delić, romanom „Sutra stiže gospodar”, postavio svoj visok književni standard, dok je roman „Petruša i Miluša” vjerovatno najdosljednije izatkano književno ostvarenje. U svojim djelima bavio se pričom i pričanjem, velikim mehanizmom vlasti, odnosom gospodar-podanici, osjećanjem straha, te fenomenom čekanja, dioba na individualnom i porodičnom planu, cijepanjem identiteta, a kako je Delić kazao, Sarić se „zabavio” naličjem patrijarhalnog morala, temom incesta, snagom nagona i strasti, grijeha i rodoskvrnuća.
Sarićevo književno djelo može se i mora, kazao je na simpozijumu Marko Nedić, posmatrati iz perspektive njegove poezije koja ima značajnog udjela u formiranju njegovog proznog rukopisa i stila. Književnikovo prozno i poetsko djelo, ističe Nedić, posredno je povezano i s činjenicama egzistencijalne prirode koje su u određenoj mjeri mogle uticati na njegov opšti, tematski, estetski i posebno značenjski profil. Ključni hronotop Sarićevog književnog djela je stvarni ili imaginarni prostor u kojem se najvećim dijelom odvija sadržina njegovih romana.
- Iako je taj prostor pojedinim, naizgled uzgred pomenutim toponimima, samo nagovještavan lako je upravo na osnovu njih otkriti da je riječ o prostoru Banjana gdje je Sarić rođen i u kojem je proveo djetinjstvo i mladost, i od kojeg se, ne samo u mislima i emocijama, suštinski ne može i ne želi nikad odvojiti. Taj prostor je takođe na poseban način definisan i u njegovoj poeziji, rekao je Nedić.
Marija Jeftimijević Mihailović, koja je doktorirala na temu književnog djela Petra Sarića, smatra da se oko autorovih rodnih Banjani prepliću ideje, teme i motivi o kojima je pisao.
- Čini se da je on čitavog života pisao ispunjavajući onaj Andrićev zahtjev da je pisac uvijek dužan svome zavičaju. Jer, od šest, četiri njegova romana u direktnoj su vezi sa ovim krajem, iako obuhvataju događaje u širokom vremenskom intervalu, od čitavog jednog vijeka - sredine 19. vijeka pa do Drugog svjetskog rata, kazala je između ostalog Jeftimijević Mihailović.
Na simpoziju o Sarićevom književnom djelu govorili su brojni pjesnici i književnici iz Crne Gore i okruženja. Susreti „Pjesnička riječ na izvoru Pive”, koje organizuje plužinski Centar za kulturu sa opštinom, završeni su svečanim poetskim sabranjem na ljetnjoj sceni Centra gdje su pjesnici predstavili djelo svog kolege Gorana Babića, i družili sa Đorđom Sladojem u ponoć. Ovogodišnja manifestacija upotpunjena je učešćem nekoliko stvaralaca iz Slovačke koji su predstavili književnost svoje zemlje i svoju poeziju.B.BRAŠNjO
Uprkos progonima ostao u „kolijevci”
Na temu „Kosovsko opredjeljenje Petra Sarića” govorio je Mićo Cvijetić koji je istakao da je Sarić tematsko-motivski ostao vjeran rodnim Banjanima, uz to da i onaj kosovsko-metohijski prostor nalazi mjesta u njegovoj prozi i poeziji. U vrijeme strašnog pogroma nad srpskim življem na Kosmetu, Sarić je prognan iz Prištine, ali nije napustio taj prostor već se nastanio u Brezovici kod Štrpca.
- Kao da je slijedio njegoševsku ljudsku pjesničku lozinku „đe je zrno klicu zametnulo, nođe neka i plodom počine”. Ostaje na Brezovici, prkoseći svakojakim neprilikama u tom zlom vremenu, i tim činom potvrdio je nepokolebljivu, moglo bi se reći i tvrdoglavu dosljednost, i hrabrost na kojoj nije gradio oreol slave. Treba se diviti njegovom kosovskom opredjeljenju i uprkos svemu opstanku i ostanku na Kosmetu, kazao je Cvijetić.
Kosovo na kraju i na početku svih nas
Sarić je za ukupno književno djelo ove godine nagrađen „Zlatnim krstom kneza Lazara”, a za roman „Sara” dobio je prestižnu nagradu „Meša Selimović”. U Pivi je, istakao je Sarić, zahvaljujući simbolici više nego njegovoj poeziji. To je ona pjesma, pojasnio je on, koja nas je, uz sve mijene i posrtanja, hranila i održala.
- Piva se po mnogim bojevima i zulumima okupatora uzdigla do Kosova, a njeni junaci do Miloša Obilića i kneza Lazara. S neprijateljem, koji se, nekad i bez našeg znanja, pritaji u nama, najteže je izaći na kraj. Ako njega pobijedimo, ni jedan drugi ne može nas pokoriti. Piva ima dvije rijeke: Pivu i jezik. Banjani jednu: jezik. Piva je, kao i Banjani, stanište svedržećeg jezika. Takvih krajina ima i onamo gdje jezik ukrašavaju razlike. Zato vjerujem u očuvanje srpstva i u Crnoj Gori i na Kosovu, i svuda gdje se govori srpskim jezikom. Ipak, na kraju, kao na početku, Kosovo! Kuda god se zaputili, ono, udešeno za nas čeka, u koju god nepriliku upali, ono, rođeno s nama, izbavlja; ono je naš kamen o vratu, koji ne dozvoljava da potonemo; s njim nemoguće postaje moguće - rekao je Sarić obraćajući se prisutnima.