Priredio:MILADIN VELjKOVIĆ
U svojim bilješkama nekoliko dana kasnije, Koča Popović je sa gorčinom zamjerao Titu da je maloumno koketirajući sa Rusima učinio nekoliko ‘’kapitalnih grešaka po naše interese’’.
Poslije 11. kongresa SKJ kada je uspio konačno da se sretne sa Titom, Svetozar Vukmanović Tempo mu je u dužem razgovoru, pored ostalog, pomenuo: ‘’A zamjeram ti i za Gošnjaka. Gošnjak ima svojih slabosti – bez daljega. Ali njega su optužili da je maltene izdao zemlju zato što je za Armiju bilo kupljeno rusko naoružanje. Kad su Rusi upali u Čehoslovačku, onda ga je Bakarić gadno optužio. Bio sam i ja na tom sastanku. Ti si, Stari, ćutao. A dobro znaš da Gošnjak nije mogao takvu odluku da donese bez tvog znanja’’.
Sam Tito se kritički osvrnuo na svoju ‘’teoriju o prirodnom zaleđu’’. Shvatio je da nema garancija za male zemlje da u nekom trenutku neće biti napadnute. Događaji iz avgusta 1968. potpuno su izmijenili ovu procjenu.
Da bi odbrana dobila na kvalitetu, u ovom periodu održane su brojne krupne vojne vježbe, manevri i štabne igre. Kroz razne vidove obuke prošlo je do kraja 1972. godine 400.000 rezervista svih kategorija.
Rat na Bliskom istoku 1973. donio je nova iskustva i nove brige vođstvu JNA. Na jednoj strani rukovodioci su bili ohrabreni dobrim odabirom nove raketne, protivoklopne i protivavionske tehnike iz SSSR-a koja se odlično pokazala, ali ne i drugim elementima odbrane, uključujući popunu ratne armije obveznicima koji su masovno bili na radu u inostranstvu. Takođe, ratne rezerve zemlje nijesu zadovoljavale količinama. (...)
Povremeni periodi saradnje sa supersilama na konkretnim pitanjima i dalje su se razvijali, ali uz stalno nastojanje Jugoslavije da njen suverenitet bude u potpunosti uvažavan. Vlastiti kredibilitet Jugoslavija i njen lider Tito jačali su ulogom i položajem u Pokretu nesvrstanih. Često su za račun velikih sila činili posredničke uloge na tlu Nesvrstanih. O tome svjedoče izvori prvog reda dostupni proteklih godina. Pomažući vojno-oslobodilačke pokrete, pomažući novooslobođenim narodima da organizuju vlastite oružane snage, Jugoslavija je dolazila u sukob sa velikim silama, ali istovremeno je povećavala svoj ugled među Nesvrstanima i postajala sve više faktor od velikog značaja. Sve zemlje zajedno branile su i koristile tekovine OUN, posebno glasanje na Generalnoj skupštini i članstvo u mnogim komitetima ove organizacije.
Pomaganje jačanja oružanih snaga prijateljskih zemalja temeljilo se na istoj pretpostavci neophodnosti ‘’oružanog mira’’. Kasnije, politika izazova naoružanja dala je značajan ekonomsko-finansijski doprinos jugoslovenskoj privredi i državi u cjelini. Jugoslavija je učestvovala i u školovanju kadra iz Nesvrstanih i činila gestove hitnih isporuka pomoći u vrijeme akutnih ratnih kriza.
Za kratko vrijeme nova politika, posebno poslije 1961. godine, dobija svoju vojnu dimenziju. Ona će se ogledati u direktnoj pomoći oslobodilačkim pokretima, isporukama naoružanja i opreme, gradnji i opremanju vojnih instalacija (aerodroma, luka i dr.), podizanju vojne industrije, kooperaciji u proizvodnji naoružanja, obuci oficira i stručnjaka, liječenju ranjenika i slanju vojnih misija sa specijalnim zadacima.
General vazduhoplovno-tehničke struke Zlatko Rendulić bilježi da su već poslije prvih političkih poteza ka okupljanju Nesvrstanih 1957. započele posjete Centru za ispitivanje vazduhoplova i Vazduhoplovno-tehničkom institutu JNA u Žarkovu, nedaleko od Beograda. No, tada ni sama Jugoslavija nije mogla da ponudi nešto prvoklasno. To će doći tek nekoliko godina kasnije. (...)
Šezdesete i početak sedamdesetih obilježene su prelomnim događajima i procesima koji su ostavili posljedice na JNA. Pomenimo tajnu sjednicu IK CKJ 1962. (izlaganje Tita i Gošnjaka, suprotno Kardelju), Brionski IV plenum CK SKJ u julu 1966. (smjena Rankovića) i jesenja sjednica Opunomoćstva CK za JNA na kojoj se raspravljalo o KOS-u u jesen iste godine, demonstracijama studenata 1968, demonstracijama i nasiljem Albanaca na Kosovu i Metohiji 1968, reformama SKJ na 9 Kongresu u proljeće 1969. (Organizacija SKJ u JNA postaje 7. samostalna organizacija), razvoju nacionalizma u Sloveniji i Hrvatskoj, političkim promjenama u Srbiji (tzv. liberalizam), procesu ustavnih promjena i donošenju novog ustava 1974. godine.
(NASTAVIĆE SE)