Gudački trio „Arni” u sastavu Lalita Svete, violina, Magdalena Bernhard, viola i Majke Klemens, violončelo, nastupio je u okviru Festivala gudača u crkvi Svetog Pavla. Mlade umjetnice, studentkinje Muzičke akademije u Beču, predstavile su svoje izvođačko umijeće kroz zahtjevan i obiman program: Divertimento u Es-duru (KV 563) V. A. Mocarta i Štrajh trio No2 (H.238) Bohuslava Martinua. U posebnom programu pod nazivom „Pozdrav iz Beča”, Lalita, Maike i Magdalena su u klavirskoj saradnji sa Jelenom Ivanović, dan kasnije, nastupile i u Galeriji solidarnosti u Starom gradu. Muzičkim sladokuscima pružile su užitak pitkim repertoarom sastavljenim od kompozicija Baha, Paganinija, Betovena, Rubinštajna, Svetea i Izaije, u čemu su im pomagali profesori Đorđe Bajić, violončelo i Arkadij Vinokurov, violina.
One vole da sviraju zajedno, kaže Bajić, profesor na Univerzitet za muziku, glumu i balet u Beču, gdje je četiri godine bio šef odsjeka za gudačke instrumente, gitaru i harfu. U njegovoj klasi studira i Majke Klemens. Violinistkinja Lalita Svete je studirala u klasi Vinokurova, koji je prošle godine penzionisan kao profesor Muzičke škole u Lincu, a sada je u klasi Lidije Bajić, kćerke Đorđa Bajića, na Univerzitetu u Beču. Magdalena Bernhard je u klasi Saše Zemcova, profesora iz Rusije.
- Kod nas na fakultetu se puno svira kamerna muzika, ali one su se našle i mimo te obaveze htjele su da nastupe zajedno, tako su počele i sviraju zajedno već godinu dana. Pošto žele da rade još intenzivnije, ovaj Festival gudača je dobra prilika da pohađaju naše seminare u Kotoru, gdje dolaze niz godina posredstvom međunariodne razmjene studenata. Lalita i Majke su bile već pet puta, a Magdalena je prvi put ovdje. Žele da se predstave na međunarodnim takmičenjima, dosta nastupaju. Mnogo im se dopada cijeli ambijent Staroga grada, druženje sa vršnjacima, kaže prof. Bajić, u čijoj klasi studira i Mija Risteljić iz Kotora, koja je završila srednju školu u Beogradu.
- Na seminaru svako uzima nešto dobro od drugoa, ili ako je loše, onda bolje razumije zašto ne može to da radi, vidi se kad slušaju jedni druge. Ponekad je bolje da vidiš da nešto fali kod drugoga, nego kod sebe, jer sebe i ne možeš vidjeti. Nastojim da se kao profesor ne namećem. Na učenike i mlađe od mene gledam kao na ravnopravne kolege, možda imaju manje iskustva, ali su u nečemu možda i bolji od mene, imaju više talenta. Nikad ne kažem „nemoj tako” ili „ne treba tako”, radije ih pitam. Čovjek se razvija kada navikne da sam traži svoj put, ponekad treba samo da im pokažeš pravac, objašnjava svoj pedagoški pristup prof. Bajić.
M.D.P.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.