Priredio: MILADIN VELjKOVIĆ
Kad je Vašćenko knezu Milošu saopštio da u julu može izaći pred cara, on je srdačno zahvalio grofu Neselrodu, a od Savjeta je 21. maja zatražio da pripremi sve zakone radi potpisa do 13. juna, kada namjerava da otputuje u Rusiju. Kneza je prethodno upoznao beogradski vezir sa pismom Nuri-efendije, ministra inostranih poslova Porte, da zemlju ne smije napuštati prije savršenog privođenja u dejstvo Ustava iz 1838. godine. Knez je pripremao poklone za ruskog cara i caricu, a za sebe bogata narodna odijela. Međutim, izbijanje bune omelo je kneževe planove o odlasku u Rusiju.
Napušten od najbližih saradnika i prijatelja, odvojen od naroda, pritisnut od savjetnika i ministara, knez Miloš se riješio na još jedan, poslednji pokušaj da se oslobodi ustavobranitelja. Odlučio je da preko preostalih privrženika, kojih je među seljacima bilo više nego u činovničkom i trgovačkom staležu, pobuni garnizonsku vojsku i pristalice u narodu uz pomoć svog brata Jovana.
Već smo istakli da se knez Miloš zanosio planovima o obračunu sa opozicijom nasilnim putem. To je bilo najaktuelnije u vrijeme Spasovske skupštine (1837). Takvim mislima on je ponovo bio obuzet poslije proglašenja Ustava. Plan o podizanju bune knez je sačinio u vrijeme svog boravka u Kragujevcu (13. mart – 14. april 1839). Usled oskudnih izvornih podataka ne može se u potpunosti objelodaniti knežev plan. Njegova namjera bila je da pobuni garnizonsku vojsku i narod u nekoliko okruga gdje se vlast nalazila u rukama njemu odanih činovnika. Pored svog brata Jovana, koji je ostao bez ikakvog činovničkog zvanja poslije preuređenja državne uprave, a koga je knez 24. marta postavio za general-ađutanta, savjetnika Ilije Popovića i još nekoliko istaknutih činovnika (J. Spasić, Ž. Šokarac, J. Đurić, A. Pećanin) i nižih oficira, knez je pripremao bunu s ciljem da se oslobodi tutorstva svemoćnog Savjeta. Nema dokaza da su knez i pobunjenici planirali ili zahtijevali ukidanje Ustava. Međutim, ustavobranitelji su bunu proglasili protivustavnom, još u toku ugušivanja. Oni su joj pripisali značaj koji nije imala, kako bi pod tim izgovorom izvršili brže okupljanje narodne vojske radi njenog suzbijanja.
Nije neosnovana pretpostavka J.Hadžića da je knez planirao da buna izbije u vrijeme njegova boravka u zemunskom karantinu ili da njegovim odlaskom iz zemlje bude izazvana. Do toga nije došlo zato što nijesu solidno obavljene pripreme.
Knez Miloš je dobio 21. maja pismo od kragujevačkih konjanika i artiljeraca u kojem su izjavili da neće izvršavati zapovijesti Savjeta već njegove i obećali su mu da će za tri dana doći u Beograd. Prethodno je buljubaša kragujevačkog dvora Milić Todorović uzbunio svoje vojnike prebacujući im da umjesto gospodara čuvaju kragujevačke babe. Istog i sljedećeg dana uputili su sa pismima svoje ljude garnizonima u Ćupriji i Kruševcu, pozivajući ih da dođu u Kragujevac, odakle će svi krenuti na Beograd. „Koi ne pođe ne pošla mu sreća u kući i koi izdao izdalo ga leto”, proklinjali su kragujevački vojnici one koji im se ne bi priključili.
Buna je buknula 23. maja u sva tri garnizona – kragujevačkom, ćuprijskom i kruševačkom. Naoružana ćuprijska kavaljerija, ali bez oficira, koji su odbili učešće u buni, stigla je u prestonicu sjutradan. Kuriri su u Kruševac stigli sa zakašnjenjem, što se odrazilo na dalji tok bune. Čim su stigli, u rano jutro 24. maja, bili su uhapšeni od komandira Mihaila Petrovića. Među običnim vojnicima tinjalo je nezadovoljstvo cio dan, da bi uveče svi skočili i naoružani krenuli u pravcu Kragujevca. Oficiri se ni njima nijesu htjeli pridružiti. Kad su došli do Morave, naišli su na prvu prepreku. Okružni načelnik Lazarević prvi se dočepao skele, pa su vojnici jedva uspjeli da je na silu otmu od njegovih ljudi u zoru 25. maja. U Kragujevac su stigli sjutradan, ali sa zakašnjenjem od dva dana, pa u prestonici nijesu našli kragujevačke i ćuprijske vojnike. Odmah su se uputili prema Beogradu, a kod Čumića dobili su izvještaj o predaji pobunjenika na Trešnji. To ih je primoralo da se vrate u Kragujevac (28. maj).
Artiljerija u Kragujevcu trebalo je da bude jezgro pobune. Knez Miloš je nekoliko dana ranije pisao oficiru Markoviću pozivajući ga da mu pritekne u pomoć, ali pismo nije doprlo do njega. Možda zbog toga, on im se nije pridružio već je pobjegao u varoš kad su se obični vojnici latili oružja (23. maj). Potom su obili barutanu i snabdjeli se municijom. Pošto u gradu nije bilo okružnog načelnika to su članovi Apelacionog suda i savjetnik Tucaković pokušali da primire pobunjene vojnike. Oni nijesu uspjeli, dok su pobunjenici sve one koji nijesu stigli da napuste grad uhapsili (Tucaković, Veljković), kao i sve oficire.
(NASTAVIĆE SE)