Preveo sa ruskog i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ
Kao što se zna, poslije inauguracije, sve visoke ličnosti u državi su morale da podnesu ostavku i da čekaju novo imenovanje. U maju 2000. godine to je proteklo mirno. Poslije inauguracije, promjene u vlasti nijesu bile velike, ali je Jeljcin i u tome imao udjela. To se moglo vidjeti prilikom imenovanja vrhovnog tužioca Ruske Federacije. Nakon inauguracije Vladimir Ustinov je podnio „protokolarnu” ostavku. Putin je htio da prihvati ostavku i da na to mjesto imenuje Dmitrija Kozaka, kojega je želio da ubaci i u Savjet Federacije. Ali, Jeljcin je bio uporan da na tom mjestu ostane tužilac Ustinov.
U toku ljeta i jeseni 2000. godine Boris Jeljcin je radio na pisanju memoara. On se sretao sa bivšim političarima – Helmutom Kolom, Rotarom Hašimotom, a takođe i sa liderima nekih zemalja ZND (Zajednica nezavisnih država). Za vrijeme posjete Moskvi, u maju 2000. godine, predsjednik SAD Bil Klinton je sa svojom delegacijom posjetio Jeljcina u vili „Gorki - 9”.
Na promociji Jeljcinovih memoara „Predsjednički maraton” bilo je mnogo naroda. Na njoj su učestvovali: Viktor Černomirdin, Anatolij Čubajs, Boris Njemcov, mnogi od ličnosti iz bivše administracije, a takođe i bivši Jeljcinovi pomoćnici i savjetnici.
Tragedija koja je zadesila podmornicu „Kursk” i veliki odjek te nesreće su šokirali Jeljsina. Loše stanje u armiji i ruskoj floti je u veoma velikoj mjeri rezultat rada i politike samoga Jeljcina. Ubrzo poslije stradanja podmornice „Kursk”, Jeljcin je pozvao Vladimira Putina da dođe kod njega. U razgovoru je prvi predsjednik ukorio nasljednika. Putin je morao, po mišljenju Jeljcina, čim je saznao za katastrofu, da odmah dođe u Vidajevo ili Sjeveromorsk. U najmanju ruku je morao da otputuje iz Sočija u Moskvu, a ne na sastanak sa liderima ZND na Jaltu, i obrati se porodicama i narodu sa izrazima saučešća. Vladimir Putin je tu primjedbu primio k znanju, ali da li je bio saglasan sa njom. Sjećamo se šta je govorio i radio Jeljcin lično u danima teških nesreća ili terorističkih napada, kao u Budenovsku ili Kizljaru.
U jesen 2000. godine vodila se rasprava o ruskoj himni, koja je, od svih simbola nove države izazvala najviše neslaganja. Vladimir Putin je insistirao da se sačuva muzika sovjetske himne. Riječi za novu himnu je predložio Sergej Mihalkov, koji je neznatno preradio pređašnji tekst. Ne samo Čubajs i Njemcov, nego i većina liberalnih političara i poslenika medija su bili protiv. Boris Jeljcin ih je javno podržao: „Kategorički sam protiv vraćanja himne SSSR-a u svojstvu državne. Sa takvim stvarima se ne smijemo šaliti. Stara himna me asocira samo na jedno – na vlast partijskih činovnika. Predsjednik države nije obavezan da slijepo prati raspoloženje naroda, naprotiv, on mora da aktivno utiče na njih”. No, ovog puta Putin nije prihvatio Jeljcinov savjet.
Neslaganja između dva predsjednika su izazvala različite komentare u štampi. Jeljcin je odlučio da iznese svoje mišljenje o Putinu u specijalnom intervjuu. Na pitanje o njihovim susretima Jeljcin je rekao: „Ja sam se sastajao sa Putinom jednom ili dva puta mjesečno. Ne postoje nikakvi tajni dogovori. Naši razgovori se ne odvijaju po nekom planu i ne po nekakvom unaprijed utvrđenom rasporedu, već kad je to potrebno. Ponekad ja iniciram razgovor, a ponekad on...”
„Kada ste se vidjeli poslednji put? O čemu ste razgovarali?”
„Prije nedjelju dana. Obično izjutra Vladimir Vladimirovič svraća kod mene, prije nego što pođe na posao, jer mu tako odgovara. Mi živimo u susjedstvu. Način razgovora je takav: Putin mi priča o putovanjima po zemlji i svijetu, o rezultatima pregovora na tim susretima. Ja pažljivo slušam, a onda dajem svoje mišljenje i ocjenu”.
„Dajete li mu savjete?”
„Da, dajem, ukoliko smatram da je novi predsjednik u obavezi da čuje mišljenje prethodnog. To je korisno. Tačno je i to, ja znam, da Putin uvijek radi po svome. Lično me je, baš ta osobina Vladimira Vladimirovića, ta apsolutna unutrašnja samostalnost i nezavisnost, natjerala u svoje vrijeme da ga izaberem”.
„Jeste li razočarani izborom?”
„Ne, moja su očekivanja u potpunosti ostvarena. Iako ja otvoreno ukazujem na Putinove greške, najvažnije je da je on opravdao narodno povjerenje”.
„ A za šta ga kritikujete?”
„Za mnogo šta... Vi hoćete da me posvađate sa Vladimirom Vladimirovičem? Ništa vrijedno pažnje ne može da mi sada padne na pamet za Vaše novine. Ne sjećam se nikakve posebnosti ili detalja. Uostalom, između mene i Putina nema principijelnih nesuglasica”.
Boris Jeljcin je veoma pažljivo pročitao tekst intervjua, koji je objavljen u novinama. Sasvim je moguće da je i Putin pročitao intervju.
(Nastaviće se)