Vasiljka Šćepanović iz Donjeg Zagarača još je vitalna starica iako je davno pregurala stotu, odnosno napunila je 106 godina. Noge je dobro služe, misli su bistre i od ove stogodišnjakinje ima se šta naučiti, a bogami i čuti. Pregurala je mnoge ratove, lijepe i tužne ljudske priče, a to kao da joj daje snagu da se suprotstavi godinama i kao da ih nekako vraća unazad. Kada je pitate koliko ima godina kaže da ne zna, ali matični broj je jasan i kaže da je Vasiljka Šćepanović rođena daleke 1910. godine, dakle kada je Crna Gora proglašena kraljevinom. Nažalost, Vasiljka danas ne živi nimalo kraljevski. Prije bi se reklo da jedva sastavlja kraja sa krajem i da joj mnogo toga nedostaje. Najviše razgovora i tuđe brige.
– Više se i ne sjećam od kada živim u Donjem Zagaraču. Znam da je to bilo davno, ali se dobro sjećam kada me neko posjeti. Toga je sve ređe i da mi nema kuma Manojla Ćupića koji često svrati činilo bi mi se da živim sama na svijetu. Ipak, nije tako ima i dalje dobrih ljudi i komšija koji mi se nađu kada treba – veli Vasiljka.
Ona se obradovala kada je ekipa „Dana” došla da je obiđe i uruči paket „Banke hrane”. Kaže da će joj dobro doći, jer teško može sama da ode do prodavnice.
– Hvala vam što ste se sjetili jedne starice, obišli je i donijeli paket hrane – poručila nam je Vasiljka.
Do njenog doma dolazi se zapuštenim makadamom, pa oni koji ne moraju tuda bi se rijetko uputili. Bilo bi lijepo da se put malo uredi, pa da se kolima lakše dolazi. Ipak, Vasiljka mnogo ne očajava zbog puta i kaže da ko hoće doći će, pa bio put ovakava ili onakav.
Ono što joj najviše zagorčava staračke dane je presuda javnog izvršitelja da mora da plati račun za struju od 144 eura. Vasiljkina penzija koju je zaradila je mala i iznosi jedva 150 eura i taj dug joj je kao omča oko vrata. Pošto je presuda pravosnažna Vasiljki su već počeli da odbijaju trećinu od iaonako male penzije.
– Ne znam kako se sve to nakupilo, ali bogami puno me je unazadilo. Jedva imam za ono najosnovnije i gdje se baš sada nađe ovaj račun koji moram da plaćam. Struju inače rijetko koristim, osim frižidera. Imam neki stari crno-bijeli televizor, ali se ne sjećam kada sam ga posljednji put upalila – veli ona.
Ona kaže da je rijetko ko obilazi, osim što ponekad dođe ekipa hitne pomoći. A voljela bi Vasiljka da je neko i viđeniji posjeti, pročita presudu za struju i plati tih stotinjak eura. Za nekoga oni nemaju nikakvu vrijednost, a Vasiljki su veliki taman koliko i breme njenih 106 godina.I.M.
Presuda o prinudnoj naplati
U presudi javnog izvršitelja piše da je dug napravaljen između 2012. i 2014. godine. Mjesečno to iznosi u prosjeku po četiri ili pet eura, ali eto i to Vasiljka mora da plati. U suprotnom piše da će joj zaplijeniti imovinu. A bilo bi interesantno šta bi to kada bi izvršitelji došli zaplijenili kod Vasiljke. Kuća i njen namještaj su zapušteni, na jednom dijelu nema ni tavanice, pa siromaštvo viri iz skoro svake cigle njenog doma.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.