Priredio: MILADIN VELjKOVIĆ
Obnarodovanjem Ustava i činovnička zvanja, naročito na ključnim pozicijama, dodijeljena su pristalicama opozicije, tj. ustavobraniteljima. U činovnički red knez se više nije mogao uzdati.
Organizovanje državne vlasti predstavljalo je prvi korak u primjeni Ustava iz 1838. godine. Poslije toga, pristupilo se zakonodavnom radu, tj. donošenju zakona iz svih oblasti državne organizacije i društvenih djelatnosti prema novom Ustavu. Tek preuređeni Savjet uradio je brzo nacrt o svom ustrojstvu, koji je pregledan od posebne komisije i ruskog konzula Vašćenka, od koga je zatraženo mišljenje o spornim pitanjima, i konačno usvojen i potvrđen od kneza 9. maja. Bio je to prvi zakon donijet na osnovu Ustava iz 1838, godine, koji je pokazao da i na ovom polju knez gubi bitku sa opozicijom. Savjet je ovim zakonom prigrabio veću vlast nego što mu je davao Ustav iz 1838. godine i svoja prava u odnosu na kneževa prilično proširio i učvrstio.
Istovremeno su i ministri samostalno radili na ustrojstvima triju ministarstava i Kneževe kancelarije sa Ministarstvom inostranih djela. Poslije neuspjeha Jovanove bune i kneževe namjere da otputuje u inostranstvo, ubrzan je rad na ovim zakonima. Knez je pred sam pad potpisao zakone o Kneževoj kancelariji, centralnoj upravi i garnizonskoj vojsci (10. jun). Na ovome se završio zakonodavni rad prve vladavine Miloša Obrenovića, jer je knez pao tri dana kasnije, ali je nastavljen u vrijeme Prvog namjesništva,kada je donijeto oko 30 zakona i uredaba.
Rusija i Turska su neprestano vršile pritisak na kneza da državnu upravu i zakonodavstvo što prije uskladi sa odredbama Ustava iz 1838. godine. Između kneza, ruske i turske diplomatije učestala je prepiska. Na njihov zahtjev, knez ih je zvanično obavještavao o svim mjerama koje je preduzimao. Jedno vrijeme, Vašćenko je bio stekao utisak da će se knez držati Ustava i upravljati zemljom u skladu sa njegovim odredbama, ali je ubrzo promijenio mišljenje.
Od trenutka kada je Ustav stigao u Srbiju,pa do pada kneza Miloša, ruski konzul Vašćenko držao je sve konce u svojim rukama. Početkom 1839. godine on je dobio tajna uputstva od Butenjova u pogledu proglašenja Ustava i njegove primjene. On se njih postojano držao. Nijedan ukaz o imenovanju značajnijih državnih činovnika, niti ustrojstvo ili uredba, nije bio potvrđen prije nego što je on dao saglasnost. Njegove primjedbe su uvažavane, a u sporovima između kneza i Savjeta, kojih nije bilo malo tih dana, on je,kao kakav vrhovni sudija, donosio odluke. Diklo je pisao svojoj vladi 30. aprila 1839: ‘’Agent Rusije postao je diktator, ništa se ne radi bez njegovog odobrenja; svi ga se plaše i svi mu se udvaraju’’. Kad je knez u martu napustio Beograd i otišao sa Savjetom i vladom u Kragujevac, za njima se uputio i on sa namjerom da u prestonici ostane do konačnog uspostavljanja svih zemaljskih vlasti i donošenja neophodnih zakona.
Pogledi kneza i ustavobranitelja oko uređenja države bili su veoma oprečni, pa su stoga među njima izbijali česti sukobi. Knez je nastojao da obezbijedi ne samo svoja prava,već i državna, što se ne može reći i za ustavobranitelje. Navodimo dva od brojnijih primjera. 1) Knez je htio da postavi vojsku na čisto regularnoj osnovi, mada po Ustavu nije imao na to pravo, a Savjet da zavede neku vrstu milicije. Skoro deceniju kasnije (1848), pisao je Petronijević K. Nikolajeviću da u ono vrijeme ‘’niko nije mislio za budućnost, već svaki je dopuštao da se sve ono radi i ustrojava što bi knjaževsku vlast što više moglo ograničiti’’. Takva politika ustavobranitelja ostavila je znatne posljedice u istoriji srpskog naroda u Kneževini. 2) Kada je početkom marta Savjet tražio od kneza da ostane sa svim vrhovnim ustanovama u Beogradu dok se država ne uredi i ne izdaju zakoni, pri čemu bi im pomogli Vašćenko i beogradski vezir, knez je napisao u odgovoru da je on dužan po Ustavu da izdaje zakone u dogovoru sa Savjetom,a ne i sa pomenutim licima. Mada ovaj odgovor nije upućen, on jasno izražava knežev stav i poglede.
Prvi sukobi između kneževih pristalica i ustavobranitelja počeli su već u vrijeme priprema za obnarodovanje Ustava iz 1838. godine. Od tada, pa do kneževog pada oni nijesu prestajali.
‘’Buntovne riječi protiv praviteljstva i Sovjeta’’ izgovarali su kneževi privrženici. One su se najčešće mogle čuti u onim okruzima gdje je knez uspio da zadrži nekog od svojih pristalica za načelnika. U tome se posebno isticao Živko Šokarac, načelnik jagodinskog okruga. On je javno prijetio da će se odmetnuti u hajduke. Loše su se izražavali o novoj upravi načelnik gugrusovačkog okruga Antonije Pećanin i još nekoliko sreskih načelnika.
(NASTAVIĆE SE)