Piše: Zoran Šaponjić
Britancima je dosta Evropske unije pa su juče odlučili da je napuste. Donald Tusk, predsjednik Evropskog savjeta, održao je jutros „emotivni govor“ na tu temu, ali agencije ne javljaju da li se poljski diplomata sem vidljivih emocija i rasplakao nad sudbinom EU. Njemački ministar spoljnih poslova Frank Valter Štajnmajer izjavio je da je svanuo „tužan dan“ za Evropsku uniju, ali se nije rasplakao, nego je njemački ministar finansija Šojble, još juče dok su glasali, priprijetio Britancima da će ih izlazak iz EU koštati!
Istovremeno, holandski ministar spoljnih poslova najavio je referendum poput britanskog i u svojoj zemlji. Slična vijest stiže i iz Francuske!
Ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić objavio je da Srbija – „nastavlja svoj evropski put“ i da će „Srbija nastaviti svoj posao“, odnosno da, jedan po jedan, ispunjava uslove Evropske unije! Ministar to, istina je, nije rekao, ali je vjerovatno mislio – nastavićemo da ispunjavamo uslove EU i kad je ne bude bilo! Naprijed u Evropsku uniju, makar i raspadnutu, i niko nas na tom putu neće zaustaviti!
Dok EU činovnici danas brišu suze po briselskim kancelarijama, zabrinuti prije sudbine Unije za svoje apanaže, visoke plate, fotelje i povlastice, naš ministar je efikasno umirio gladne Srbe zabrinute rezultatima britanskog referenduma. Kaže ministar, ono što su Britanci odlučili nema nikakve veze sa Srbijom, pa – domaće građanstvo može u tom pogledu ostati mirno! Sve je začinio i porukom da odluka Britanaca nikako „neće uticati na nestajanje EU i evropske ideje“!!!
Moram priznati da je i na mene izjava ministra umirujuće djelovala, jer su me kasno noćne vijesti koje su nagovještavale bregzit Britanije, i te kako uznemirile. Zato je izjava ministra za mene bila kao melem na ranu. Shvatio sam je kao poruku i obećanje da će Srbija istrajati na svom evropskom putu makar i polovina sadašnjih članica najavila slične referendume. Shvatio sam je kao poruku narodu da će Srbija nastaviti da ispunjava zahtjeve EU i otvara poglavlja makar EU i nestala i sasvim se raspala… Shvatio sam je kao poruku i čvrsto obećanje da ćemo mi postojano koračati evropskim putem makar on vodio pravo u provaliju! To se zove postojanost u uvjerenju!
Jer, EU nema alternativu, makar i nestala, makar se raspala!
Istovremeno, samo dan prije nego što su Britanci donijeli odluku koja neće uticati ni na Srbiju ni na svijet, u Beogradu su „članovi stalne delegacije Narodne skupštine Srbije u Parlamentarnoj skupštini NATO i ekspertska delegacija NATO-a“ zaključili kako treba učiniti sve, i moguće i nemoguće, da i Srbija i NATO daju doprinos kako bi se odnos javnosti u Srbiji prema saradnji sa Alijansom promijenio i objasnilo građanima zašto je ta saradnja potrebna!
Sve učiniti kako bi se Srbima razjasnilo da je NATO u stvari dobar, da NATO misli dobro svakom Srbinu ponaosob, da smo mi sami krivi za ono što su nam uradili 1999. godine i kasnije, i da bi mi trebalo da zamolimo NATO da nam oprosti što je bio primoran da nas bombarduje! Takođe, vjerovatno bi, čitam iz gore navedenih zaključaka, Srbi trebalo da se izvinu NATO-u što je Srbija tako mala zemlja i što 1999. godine nije bilo više prostora kako bi na nas bacili još bombi, osiromašenog uranijuma i ostalih milosrdnih predmeta.
„Kud Simoviću“ – rekao bi nekad slavni Mladen Delić.
Zaista kud smo mi to krenuli? Hoće li nam i narednih dana, a u to nesumnjam ni malo, uporno ponavljati da EU nema alternativu, da bregzit nema veze sa nama i našom budućnošću, i da mi nemamo kud nego u maglu EU koja se raspada? Ili će neko, usput barem, pomenuti da je vrijeme da se posumnja u jedinu i neprikosnovenu alternativu i kaže da je došlo vrijeme da se izlaz potraži i na drugoj strani?
Ko zna, možda nas narednih dana ubijede da će posle referenduma propasti Velika Britanija, a ne EU?
www.iskra.co