Piše: Milisav S. Popović
Sedam. Tajanstveni broj. Simboliku mu očuvaše i narodi odovud – oni od kojih mi nastadosmo... Kao i ljudi prije njih, koji su izrodili znane i neznane civilizacije. Smatraju da sedmica pripada Bogu. Da je od njega – da mu prirodu predstavlja. Sedam njegovih ćudi i sedam lica koje je promijenio, dok poslednje obličje nije prihvatio. Kažu da je po Zemlji učinio svega sedam koraka. U nekim zapisima stoji da je ljudima izgovorio ukupno sedam riječi – i otišao, ostavljajući nam ukupno sedam eona do novog susreta. Tada će sve duše koje su ikada postojale biti pozvane pred Sveti sud i ispovijedaće koliko su naučile i šta su tokom svog vremena uradile. Onaj koji je dobra činio, imaće prava da spasi sedam drugih duša koje su zlo živjele. Ove potom imaju sedam zora da od „uniženih“ oprost traže. Nakon toga, ako ga zadobiju, iskupljenje primaju. Čak i karma traži sedam sudbonosnih namotaja dok se ne razmrsi i raščešlja.
U knjizi „Postanja“ često se pominju sedam nebesa, sedam prijestolja, sedam pečata i sedam crkvi. Zidovi Jerihona srušeni su sedmog dana opsade. U „Otkrovenju“ sedam Božijih duhova bi poslato na zemlju. Bijaše sedam generacija od Davida do rođenja Hristovog. A tu je i on... zvijer nad zvijerima. Sedam izdaha je načinio, prije nego što su mu krila podrezali i osakaćenog stropoštali u podzemlja Pakla... Tvrdi se da Satana i danas krvari iz sedam rana na leđima (tamo gdje su nekad krila izbijala).
I bapske priče čuvaju sedam „tajalica“... Sitne vradžbine što pomažu posramljenima da se istaknu. Jedna od njih veli da ženu koju voliš treba sedam puta dodirnuti po kažiprstu na lijevoj ruci. Da joj se ljubav ka tvom srcu otvori. A ako prepoznaš onoga što ti na muža liči – valja ga u neku nedjelju sedam puta u oči pogledati. A tu je i ona što uči da djetetu treba ime od sedam slova darivati – možda bude povučeno, ali će biti postojano i naočito lijepo. Ka pravdi i pravom činjenju nakalamljeno.
I nauka je puna srebrne snage ovog broja. Njegove draži i jakog magnetizma. Spada u red prostih (primarnih) brojeva – oni koju su djeljivi samo sa sobom ili sa jedinicom (bez ostatka). Kombinacijom kvadrata i trougla dobija se sedmokraki „ištv“ – geometrijska podloga na kojoj je izgrađena Atlantida (tako je makar pisao Platon). Naredna generacija satelita što će biti poslata da istražuje utrobu udaljenog svemira biće građene prema ištv proporcijama. Time joj se garantuju brzina i istrajnost. Sedma planeta je Uran – prva koja je otkrivena teleskopom. Iako spada u red divova, zapravo je planeta sa „mekim svojstvima“. Puno leda i gasa, i nejasnog sjaja plavog spektra. Odskora je počeo i da blista (?!). Niko ne zna zašto – ni o kakvim se fizičko-hemijskim svojstvima radi. Ono što je interesantno, postoje (zasada) sitne nagovjesnice da je Uran mjesto gdje je nastala prva voda. A novije interpretacije mapa iz vjerskih i spiritualnih knjiga ukazuju da se Raj zapravo nalazi u utrobi ovog džina. A skice u kojima je prikazan daju mu obrise heptagona.
Na koloritnoj skali intenziteta, na sedmom mjestu se nalaze pomenuta plava, biserno bijela, ljubičasta i boja krvi. Oni koji se bave numerološkim zakonima tvrde da ovom broju odgovaraju i određeni minerali (kao i drago kamenje), poput ružičastog kvarca i ahata. Od cvijeća tu su mak, zumbul i suncokret. A od regiona Balkan, Nord, Japan i Indija. Srebro mu je metalna struktura.
Akupresurne tačke iscjeljenja su raspoređenje u simetriji od tačno sedam pozicija: po jedna na oba uha, na čelu, grudima, genitalijama i dvije na koljenima. Tretiranjem ovih mjesta dovodi se u balans sva unutarnja energija.
I u drugim vjerama sedmica je prisutna. U islamu predstavlja simbol savršenstva. Znak sreće i mira. Tokom hodočašća u Meki sedam puta treba obići kabu. Tu je i budizam... Buda je naime, odmah po rođenju, izmjerio univerzum učinivši sedam koraka u svakom od četiri smjera.
A mi, ovako sitni što se dernjamo sa ovih čuka imamo drugačiju priču da se prepriča... Prije više od sedam decenija na našim prostorima ubijena je generacija četvrtog razreda. Sedam dana prije jula. Devedesetoro djece i sedam učitelja rasuti su u makovima. Tijela su raspoređena u obliku kvadrata i trougla. Sahranjeni su naknadno uz pomoć saveznika... ali tek nakon pola godine po isteku rata. Nije bilo bogzna šta da se u raku zatrpa. Zemlja se već bila nadojila mesa. Sad znate otkud kvarcu ružičasta boja. Danas je tu polje suncokreta. Gledaju lijevo od Sunca... u grad na Uranu gdje časove pohađaju neka naša djeca. Zaboravljeni dječaci i djevojčice iz škole dobrog Dositeja Obradovića.
Nastali smo od prašine neba i kapi sunca. Duša nam je prosta poput heptagona... neke linije su crvene ili plave... nazire se i trag srebra. Djeljivi smo sami sa sobom – matematička priča samoće bez ostatka. Ima tu punoće ali konstrukcija je divno jednostavna. Baš kao što je nacrtano u svesci iz kaputića strijeljanog đaka. Ime mu je Milija Pavić, bio je iz Banjana... Falilo mu je samo jedno slovo unutar imena. Skica je na sedmoj stranici nezavršenog domaćeg zadatka. Sada ga čuva plavi div i mjesto gdje je nastala voda. I nema više rana na leđima. (Autor je književnik)