Kad priroda stvori a ljudska ruka tome podari dušu nastaje neviđena ljepota kakvi su grčki Meteori. Riječ je o predjelu koji hiljade hodočasnika i turista, koji im svakodno hrle iz svih krajeva svijeta, nazivaju monaškim gradom na stijenama ili drugom Svetom Gorom.
Čitao sam brojne zapise o Meteorima, gledao fotografije na internetu, u turističkim prospektima, slušao nadahnute priče onih koji su ovoj rijetko viđenoj ljepoti bili u pohode prije nego sam se zaputio iz Podgorice da vidim ovaj dio grčke teritorije. Na put dug oko 600 kilometara pošao sam automobilom preko Albanije. Višesatno putovanje kroz ovu zemlju koja, takoreći, preko noći mijenja lik, brzo prolazi. Uglavnom veoma dobar i širok magistralni put od Skadra prema Tirani i južno prema Draču povremeno smjenjuje autoput. Drač, novi moderan grad na jadranskoj obali, ostavlja tek poseban utisak. Vidno istaknuti i jasni putokazi od posebne su pomoći vozačima na putu do Đirokastre, grada koji je poznat i po tome što je u njemu rođen poslednji albanski komunistički lider Enver Hodža. Dvojezične oznake mjesta u ovom području govore da smo blizu granice sa Grčkom. Put kroz Grčku nalik je onome kroz Albaniju. Najvećim dijelom magistralni, primjetno lošije obilježen nego onaj kroz Albaniju, osim oko 150 kilometara autoputa od Janine do skretanja za Trikalu i Kalampaku – grad koji se nalazi u podnožju Meteora, krajnjeg odredišta našeg putovanja.
Iako to grčki turistički i kulturni poslenici nijesu valjano uradili, Meteori su sami sebe obilježili. Uočavate ih desetinama kilometara prije nego im se približite. Ovi kameni gorostasi dominiraju Tesalijskom ravnicom i uzdižu se, čini vam se, do neba. Prvo čega se sjetite kada ih ugledate je foto-aparat. Javi vam se neviđena želja da ovjekovječite svaki detalj ove kamene šume bogom stvorenih stijena. Stijena među kojima uočavate ljudske ili životinjske likove koji su prije nekoliko milenijuma izronili iz nekog davno iščezlog jezera koje je iskapilo Egejsko more.
Moram da priznam da ništa od pročitanog, ispričanog i viđenog u video-zapisima ni izbliza ne može dočarati sliku onoga što čovjek doživi boraveći u ovoj nestvarnoj ljepoti. Ljepoti gdje ne znate čemu više da se divite – kamenoj šumi stijena, jednom od najčudesnijih geoloških fenomena naše planete, ili manastrima koji su zaposjeli njihove oštre vrhove čineći pravi monaški grad. Grad sagrađen na prostoru gdje bi rekli da je jedino moguće stanište orlovima i njihovom potomstvu. Otuda gotovo da povjerujete u legendu koju će vam obavezno saopštiti ovdašnji oci da je prepodobnog Athansiosa Meteorskog, prvog monaha, na stijenu donio orao, da bi on potom na njoj započeo i sagradio prvi manastir. A bilo je to negdje početkom četrnaestog vijeka.
Kako se zaista Athansios ispeo na jednu od najviših okomitih i uglačanih stijena ovog kamenja koje lebdi između neba i zemlje, visoku oko 500 metara, teško je zamisliti. A tek kako je dopremao materijal, on i njegovi sledbenici, da bi započeli gradnju manastira. I danas kada postoje moćne ili svemoguće građevinske mašine i dizalice sve izgleda nestvarno.
Sveta zemlja
Kako je započeo otac Atanasije tako su nastavili i svi njegovi sledbenici i podvižnici – božje sluge. Svi su se trudili da naseobinu za molitvu nađu na što skrovitijem i nepristupačnijem mjestu. Tako su nastala 24 manastira na zašiljenim vrhovima ovog kamenog mora, uz mnoštvo kelija i skrovišta i pećina kao domova molitvi koje se šire u meteorskim stijenama. Hroničari bilježe da su se prvi pustinjaci u stjenovitim šupljinama gnijezdili već od 11. vijeka. Danas je od 24 sagrađena manastira nastala tokom minulih šest vjekova očuvano i svetkuje šest. Najveći i prvi sagrađen je Veliki Meteor (Preobraženja Hrista Spasitelja), zatim Varlaam, (SviSveti), Sv.Trojica,Sv.Stefan, Rusanu, (Sv.Varvara) i Sv.Nikola Anapafsa.
Zapravo svi Meteori u cjelini su sveta zemlja, jedna Božja teritorija od Boga izgrađena i očuvana. Predusretljivi monasi i monahinje reći će vam da su ovdje osvećena svaka stijena, pećina, gudura, svaki kamen. Jer tuda su u minulih 600 godina svakodnevno hodili i molili se svete askete i mučenici manastirske države.
Tokom dvodnevnog boravka na Meteorima bio sam u četiri od šest manastira. Najveći je Veliki Meteori. Ovaj manastir je i prvi osnovan – oko 1340. godine. Ono što je započeo otac Atanasije nastavio je prepodobni Josif, bivši kralj Jovan Uroš, poslednji Nemanjić. On je sve svoje bogatstvo zavještao ovom manastiru i tako ga tokom četri decenije života na njemu učinio velikim.
Sačuvali grčko
kulturno blago
Do ovog kao i ostalih manastira stoljećima se stizalo improvizovanim stepenicama pravljenim od užadi i kože. Hrana i ostale potrepštine dopremani su u pletenim korpama koje su izvlačene pomoću čekrka. Početkom prošlog vijeka, negdje oko 1920. godine, probijen je kroz stijenu uzani tunel, kroz koji se teško mogu mimoić dvije osobe, a potom je sagrađeno preko 200 stepenica. Njima se stiže do vrha stijene kojom dominira manastir posvećen Preobraženju Hrista Spasitelja. Glavni hram i oltar oslikani su freskama neprocjenjive vrijednosti i brojnim ikonama rađenim u vizantijskom stilu. Na samom ulazu u ovaj kompleks nalaze se podrumi u kojima je smješten muzej folklora, koji svjedoči o viševjekovnoj borbi Grčke i Turske i ulozi koju su meteorski manastiri imali u očuvanju kulturnog blaga od pohara. Potom slijedi muzej relikvija sa posudama i alatima koje su nekada koristili žitelji Grčke, te muzej koji svjedoči o bogatoj grčkoj istoriji, ilustrovan gravurama i fotografijama znamenitih ličnosti iz duhovnog i svetovnog života. Pažnju brojnih posjetilaca zaokuplja i kosturnica gdje se nalaze skeleti – lobanje i kosti monaha i svih onih koji su tokom vijekova nastanjivali ovaj manastir.
U Manastiru Veliki Meteori kao i u ostalim manastirima posebno plijene ljepotom brojne ikone te freske kojima su oslikani svodovi crkava.U manastirskim riznicama čuva se i preko 400 rukopisa nastalih u periodu od 15. do 19. vijeka, od čega 48 na pergamentu. Gradnjom pristupnih puteva i prostranih parkinga za mala vozila i autobuse, te stepenica i mostova svo ovo bogatstvo postalo je dostupno svakodnevno hiljadama posjetilaca.
Manastir Svetog Stefana je najpristupačniji i ženski je manastir.I ovaj manastir doživio je mnoge pohare. Bombardovali su ga i nacisti 1943. godine. Popravljen je i živopisan i kao i svih ostalih pet manastira. Danas odiše punim sjajem i duhovom ljepotom. Sa platoa ovog manastira pruža se jedinstven pogled na grad Kalampaku i Tesalijsku ravnicu.
I ostali manastiri imaju svoje graditeljske podvižničke priče i raritete koji ih čine posebnim. No prepričavanje viđenog dovodi me u zamku da dosadim čitaocu predugom pričom o neviđenoj ljepoti koju je, kako na početku priče rekoh, jedino moguće doživjeti. Stoga preporuka čitaocima ovih redaka – posjetite Meteore, nećete zažaliti ni novca ni malo dužeg puta.
Tekst i snimci :
Nastadin BULATOVIĆ
Kalampaka grad-hotel
Koliko turista godišnje posjeti Meteore nijesmo saznali. Međutim, ako je suditi po brojnim hotelima u Kalampaki, Kastrakiju pa i po nekoliko desetina kilometara udaljenim gradovima od Meteora, reklo bi se da ih je veliki broj. U ovom dijelu grčke posebno padaju u oči niske zgrade od najviše tri-četiri sprata, te brojne radnje prepune ručno rađenih suvenira. Kalampaka je čuvena i po radnjama u kojima se prodaju ručno rađene ikone nastale u radionicama širom ovog grada. Drvorezbari i ikonopisci su majstori ovog zanata iz Grčke i Rusije.
Prirodno i kulturno dobro
Područje Metera od 1988. godine nalazi na Uneskovoj listi Svjetske baštine kulturnih i prirodnih dobara. Riječ je o hrišćanskom, istorijskom, arhitektonskom, umjetničkom i geološkom svjedočanstvu priznatom kao zaštićeni spomenik čovječanstva. Dakle, radi se ne samo o grčkom, već o bogatstvu vaskolikog čovječanstva.
I Grčka je zakonom zaštitila područje Svetih Meteora. Naime 1995. godine ozakonjena je Odluka Svetog arhijerejskog sabora Grčke crkve, proglašeni su za sveto mjesto, nepromjenljivo i neprikosnoveno.
Stijene obješene o nebo
Meteori – grčki Meteora, lebdeće stijene ili kamenje obješeno o nebo. Riječ je o geološkom fenomenu planete.
Najvjerodostojnija teorija tvrdi da su ove čudesne stijene nastale taloženjem kamenja i blata u ušću jedne rijeke, koja se u prastara vremena ulivala u Tesalijsko jezero. Nakon geološkog izdvajanja brdovitih masa Olimpa i Ose, jezerska voda je našla izlaz u Egejsko more kroz klanac Tempi. Teorija je da se nastali talog tokom miliona godina pod dejstvom vjetrova, kiša i zemljotresa rascijepio u kamenje i ogromne zbijene stijene – visine i preko 500 metara. Većina ovih okomitih stijena u ovim proljećnim danima zaposjednuta je desetinama avanturista čije penjanje uz pomoć alpinističkih užadi izaziva posebnu pažnju i divljenje hiljada turista koji na Meteore stižu svakodnevno u grupama ili pojedinačno.