Poznati arhitekta Peđa Ristić napravio je Saborni hram Hristovog vaskrsenja u Podgorici, Crkvu Vaznesenja na Ubu, Crkvu arhiđakona Stefana u Sidneju, u Australiji, Saborni hram u Torontu, Crkvu Svetog groba u Prebilovcima, Crkvu Svete trojice, Crkvu Svetog Grigorija na Ravnoj gori...
Ovaj velikan srpske arhitekture imao je čast da početkom ovog vijeka „preseli” u Trebinje slavnu Gračanicu. Njegova prva arhitektonska rekompozicija oduševila je javnost i stručnjake iz oblasti arhitekture.
Pošto je 1999. godine dobio blagoslov da po testamentu našeg velikana pjesništva Jovana Dučića projektuje hercegovačku Crkvu Gračanicu, koja je izgrađena ne kao kopija, već kao rekompozicija u istom duhu, ispoštovao je sve Dučićeve želje. I onu da se poveže sa centrom judeohrišćanske civilizacije u Jerusalimu, Crkvom Hristovog groba.
Crkvom u Trebinju pokazano je Hrvatima da je srpski narod preživio genocid! Ljepotu ovog hrama primijetila je preživjela jevrejska zajednica, i Peđa Ristić i hram imali su čast da ih posjeti delegacija Jad Vašema, koja je insistirala da zločince nazivamo pravim imenima. Hram Svetih Arhangela koji treba da se gradi u Donjoj Gradini samo je nastavak priče.
Početak je bio 1960. godine, kada su ga partijski čelnici pozvali da projektuje spomen-područje u Jasenovcu, „najvećem srpskom gradu mrtvih”, koji skoro da nije imao nikakvo obilježje. Po skicama Bogdana Bogdanovića, izrađenim u keramici, koji ga je izabrao kao asistenta još kao apsolventa 1956. godine, Ristić je izradio šesnaest varijanti cvjetova.
Nerado je prihvatio, jer je u svojoj viziji na tom mjestu vidio crkvu. Ipak, sledeće godine počeće gradnja prve faze po projektu maestra arhitekture Maldinija, koji je urađen bez crkve.
Njegov projekat usvojio je patrijarh Irinej, koji ga je i blagoslovio, a saglasnost je dala i Vlada Republike Srpske. Ristić je projekat izradio još prije 25 godina, pa će doraditi Maldinijev projekat. Obnovljen je rad „Društva za obnovu Svetih Arhanđela”. Kako je Jasenovac najveće srpsko groblje, a hramovi se grade nad grobljem, nići će velelepni hram, kao kruna jednog od najvećih srpskih arhitekti, koji je još vitalan, i željan stvaranja, iako ima 85. godina.
Pored postojećeg memorijalnog centra, odnosno forenzičkog instituta čiji će zadatak biti da utvrdi i dokaže cijelom svijetu tačan broj žrtava – srpskih, jevrejskih i romskih, izgleda da je izazvao politikantsku manipulaciju, što ni malo ne zanima projektante i graditelje. Istina je uvijek jedna...
Profesor Peđa Ristić je projektovao i hram, koji će se brodom šlepati rijekom Savom, kao što su i plovila mrtva tijela logoraša, od Jasenovca do Beograda. Odakle su vađena i sahranjivana na Velikom ratnom ostrvu, još dok su na njemu bili Njemci, a inicijator sahranjivanja bio je Nedićev ministar za izbjeglice Tomo Maksimović, a tokom Save i Dunava biće podignute ćele kule.
Po projektu, Hram Svetih Arhangela trebalo bi da se gradi na zemljištu na kojem se nalazi spomen-područje Donja Gradina, naspram velikog cvijeta, konstrukcije Bogdana Bogdanovića, i to sa sjeverne strane. Kompleks, koji je omeđen rijekama, Savom i Unom, iznosi 808 u široj zoni, dok u užoj 117 hektara.
Na toj površini do sada je otkriveno 105 masovnih grobnica velikih dimenzija. Grobnice se rasprostiru na polja: Topol, Jasen, Hrastovi, Tišine, Brijestovi, Košute, Orlovače Vrbe...
U Donjoj Gradini se nalazi topola užasa, na tom drvetu su ustaše objesile na hiljade žena, muškaraca, djece. Prije vješanja bili su podvrgnuti najstrašnijim mučenjima, koji normalan mozak ne bi mogao ni da smisli, ni da zamisli. Tu se nalaze i ostaci ustaške fabrike sapuna, pravljenog od ljudskih djelova tijela.
V. Lazarević